Na području Visokog krajem februara zabilježen je smrtni slučaj usljed meningokokne sepse kod djeteta predškolskog uzrasta, a u toku je provođenje svih epidemioloških smjernica i preporuka i kod osoba koje su bile u kontaktu.
Meningokoknom bolešću nazivamo infekcije uzrokovane bakterijom Neisseria meningitidis, a one se mogu očitovati kao asimptomatsko kliconoštvo, nespecifični faringitis (upala grla), upala pluća, gnojni meningitis te kao akutna sepsa, navodi se na Institutu za zdravlje i sigurnost hrane.
Bakterija Neisseria meningitidis, poznatija kao meningokok, prisutna je u cijelom svijetu. Bolest ima sezonski karakter s vrhuncem pojavljivanja u martu i aprilu.
Kako se prenosi meningokok
Meningokok nastanjuje gornje disajne puteve (sluznicu nosa i ždrijela) isključivo čovjeka, a s osobe na osobu se najčešće prenosi kapljičnim putem pri govoru, kašljanju, kihanju ili preko poljubca.
Kako meningokok brzo ugiba izvan ljudskog tijela, prenos preko predmeta je vrlo rijedak.
Važno je naglasiti da uzročnik meningokokne bolesti nije toliko zarazan kao uzročnici gripe i prehlade pa je za prenos bolesti potreban izrazito blizak kontakt.
Takav kontakt najčešće postoji u porodici, zatvorenim kolektivima te među djecom iste vrtićke grupe. Svakodnevni, službeni kontakt u školi ili na poslu najčešće nije dovoljan za prenos infekcije.
Ko je najčešće ugrožen
Od meningokokne bolesti najčešće obolijevaju djeca u dobi od dvije do pet godina, rjeđe poslije 25. godine, a vrlo rijetko nakon 50. godine života.
Većina odraslih ljudi ima antitijela na meningokok, koja su stekli tokom života. Rizik obolijevanja povećavaju prethodni virusni infekt, boravak u pretrpanim prostorima i iscrpljujuća fizička aktivnost.
Da li će neko oboljeti od meningokokne bolesti zavisi prije svega od otpornosti organizma te količine i agresivnosti bakterije.
Kod vrlo malog broja zaraženih osoba meningokok prelazi u krvotok uzrokujući bakterijemiju, a kao posljedica upalne reakcije organizma nastaje sepsa.
Epidemije meningokokne bolesti
Epidemijski oblik meningitisa javlja se u cijelom svijetu, mada češće u nerazvijenim zemljama. Do epidemije dolazi kada se pojavi novi virulentni soj u populaciji.
Epidemije najčešće uzrokuju serogrupe A, B, C, Y i W135.
U Evropi i SAD-u meningitis najčešće uzrokuju serogrupe B, C i Y, dok su serogrupe A i W135 češće u zemljama u razvoju. Meningokoknu pneumoniju najčešće uzrokuju serogrupe Y i W135.
Ko su kliconoše meningokoka
Izvor zaraze su bolesnici, ali i osobe koje nazivamo asimptomatski ili zdravi kliconoše.
Kliconoše su ljudi koji meningokok nose na sluznici nosa i ždrijela, a pri tome ne obolijevaju od meningokokne bolesti.
Kliconoštvo se može javiti u tri oblika. Hronično kliconoštvo označava prisustvo bakterije u nazofarinksu do dvije godine pa i duže, dok povremeno i prolazno kliconoštvo označavaju kraće prisustvo bakterije.
Prevalenca kliconoštva kreće se od osam do 20 odsto i zavisi od dobi, socioekonomskih uslova i raširenosti bolesti u zajednici.
Najteži oblici meningokokne bolesti
Najznačajniji klinički oblici meningokokne bolesti su meningokokni meningitis i meningokokna sepsa, zbog visoke smrtnosti.
Smrtnost kod meningitisa iznosi od pet do deset odsto, dok kod akutne sepse može doseći i 40 odsto.
Inkubacija, odnosno vrijeme od ulaska uzročnika u organizam do pojave simptoma, najčešće iznosi tri do četiri dana, ali može trajati od dva do deset dana.
Simptomi meningokoknog meningitisa
Meningokokni meningitis nastaje prodorom bakterije u ovojnice mozga i kičmene moždine.
Bolest počinje naglo uz visoku temperaturu, jaku glavobolju, mučninu, povraćanje i druge neurološke simptome.
Meningitis se razvija češće nego sepsa, a prognoza je znatno bolja. Ipak, moguće su trajne posljedice poput oštećenja sluha, vida i drugih neuroloških smetnji.
Najčešće se javlja kod djece predškolskog uzrasta i adolescenata.
Kako se razvija meningokokna sepsa
Akutna meningokokna sepsa može se pojaviti samostalno ili uz meningitis, najčešće kod dojenčadi i male djece.
Karakteristične promjene pojavljuju se na koži u obliku sitnih tačkastih krvarenja, a mogu biti zahvaćeni i drugi organi poput zglobova, srca i nadbubrežnih žlijezda.
Bolest se može razvijati postepeno kao upala gornjih disajnih puteva ili naglo uz visoku temperaturu, poremećaj svijesti, konvulzije i brzo pogoršanje opšteg stanja.
Najteži oblik – fulminantna sepsa
Fulminantnu meningokoknu sepsu karakterišu opsežna krvarenja u koži i sluznicama te kolaps kardiovaskularnog sistema, poznat kao Waterhouse-Friderichsenov sindrom.
Riječ je o izuzetno teškoj bolesti sa zatajivanjem gotovo svih organskih sistema i najčešće smrtnim ishodom unutar prva tri dana bolesti.
Dokazivanje meningokokne sepse zasniva se na kliničkoj slici i laboratorijskim metodama.
Kako se sprečava širenje meningokokne bolesti
U prevenciji i suzbijanju širenja meningokokne bolesti ključnu ulogu imaju epidemiolozi.
Važno je rano otkriti osobe koje su bile u bliskom kontaktu s oboljelim i dati preventivni antibiotik (hemoprofilaksu).
Hemoprofilaksa se provodi primjenom odgovarajućih antibiotika poput rifampicina, ceftriaksona ili ciprofloksacina, u dozi koja zavisi od dobi osobe.
Pri tome je važno uspostaviti dobru saradnju s okolinom oboljele osobe kako nijedan kontakt ne bi bio propušten.
Mjere prevencije
Nažalost, prvi slučaj bolesti ne može se predvidjeti, pa se mjere prevencije uglavnom odnose na sprečavanje širenja infekcije.
Za sve kapljične infekcije važno je redovno čišćenje i dezinfekcija prostora, provjetravanje prostorija, održavanje lične higijene i higijene okoline te dovoljna udaljenost između ležajeva za spavanje.
Vakcina protiv meningokoka
Trenutno postoji četverovalentna vakcina koja štiti od serogrupa A, C, Y i W135 i primjenjuje se uglavnom kod putnika u zemlje gdje su ove serogrupe česte.
Vakcina protiv Neisseria meningitidis serogrupe B, koja često uzrokuje meningokoknu bolest, još uvijek ne postoji.
