Sutkinja Zinaida Hamidović je, obrazlažući presudu, istakla kako se Sudsko vijeće, nakon izvedenih materijalnih dokaza i saslušanih svjedoka, nije uvjerilo da je optuženi Stevo Mumović počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.
Hamidović je rekla da Sudsko vijeće smatra kako Okružno javno tužilaštvo nije dokazalo postojanje oružanog sukoba između Armije Bosne i Hercegovine i Vojske Republike Srpske (VRS) u maju 1992., budući da je VRS formirana 12. maja te godine. Hamidović je podsjetila na odluku Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz juna 1992. godine kojom je proglašeno ratno stanje.
“Konkretno krivično djelo mora biti počinjeno za vrijeme rata. Budući da u tom periodu nije bilo ratnog sukoba, nije dokazano postojanje bitnih elemenata krivičnog djela”, rekla je Hamidović.
Prema njenim riječima, iz dokaza koji su izvedeni tokom krivičnog postupka “nije bilo moguće izvesti drugačiji zaključak od onog koji je donijelo Sudsko vijeće”, dodavši kako se na osnovu izjava svjedoka i materijalnih dokaza nisu uvjerili da je konkretno krivično djelo izvršeno.
Mumović je optužen da je u Vlasenici u maju 1992. godine, zajedno sa četiri pripadnika Stanice javne bezbjednosti Vlasenica, došao do pritvorske prostorije koja se nalazila u prizemlju zgrade policije, u kojoj je bilo nezakonito zatvoreno najmanje 12 civila bošnjačke nacionalnosti, te je dvojicu od njih počeo tući, nanoseći im tjelesne i duševne patnje.
Na teret mu se također stavlja da je 2. maja 1992. godine u Vlasenici, zajedno s još jednim pripadnikom policije, došao do jedne kuće i vlasniku naredio da krene s njima kako bi dao izjavu, zatim su ga tukli gumenim palicama, kundacima od automatskih pušaka i rukama. Potom su došla još dvojica pripadnika rezervnog sastava policije, koji su se pridružili premlaćivanju osobe.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Vrhovnom sudu Republike Srpske.
