Živko Todorović iz Donje Krčine je ispričao da je od 1991. godine bio angažovan kao rezervni policajac Stanice policije Ugljevik te da je bio raspoređen na Crvenom Brdu, gdje su osiguravali javni red i mir do okončanja rata. Dodao je da je ovaj patrolni sektor obuhvatao četiri sela – Donju i Gornju Krčinu, Srednju Trnovu i zaselak Žuglje.
Odgovarajući na pitanja branioca Milenka Zelenovića, Todorović je rekao da se, u trenutku kada je počelo granatiranje naseljenog mjesta na Tursunovom Brdu u ljeto 1992. godine, on nalazio u stanici na Crvenom Brdu.
“Sa uzvišenja sam posmatrao i vidio sam detonacije, eksplozije i crni dim”, kazao je Todorović, dodavši da su se pješadijski napadi od strane oružanih snaga Vojske Republike Srpske (VRS) desili dva do četiri dana od granatiranja.
Posvjedočio je da je srpsko stanovništvo iz Donje Krčine, strahujući za svoje živote i plašeći se vojske iz Teočaka, svake večeri silazilo u centar Donje Krčine, gdje je bila komanda Prvog bataljona Prve majevičke brigade VRS-a.
Prisjetio se jutra kada je, između dva i četiri sata iza ponoći, došla nepoznata vojska u maskirnim uniformama, s automatskim naoružanjem, kačketima na glavama i sa bijelim trakama, čiji je komandir “Profa” zatražio da im neko pokaže gdje se nalazi Tursunovo Brdo, kazavši pripadnicima voda: “Hajmo da nađemo majora Đurkovića, da ga strijeljamo.”
Todorović je rekao da ne zna po čijem zadatku je ova vojska došla te je istakao da su govorili ekavski. Kazao je da je on ubrzo otišao u stanicu na Crveno Brdo te da je po dolasku čuo rafalnu i pojedinačnu pucnjavu u rejonu Tursunovog Brda. Pojasnio je da se pucnjava začula na 40 minuta do sat vremena od momenta njegovog odlaska te da nije čuo ispaljenja nego samo detonacije.
Ispričao je da mu je poznato kako je nakon par dana uspostavljena linija od strane VRS-a te da je nakon dva-tri dana otišao na Tursunovo Brdo, gdje je zatekao rovokopač i vojnike koji ukopavaju leševe životinjskog porijekla. Upitan da li je bilo ljudskih žrtava, svjedok je rekao da je čuo kako je nastradala starija žena te dva civila.
Đurković je optužen u svojstvu komandanta Prvog bataljona Prve majevičke brigade VRS-a za napad na selo Tursunovo Brdo u julu 1992., u kojem su ubijena četiri civila bošnjačke nacionalnosti, kao i dva zarobljena pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).
Odgovarajući na pitanje tužiteljice Dike Omerović, svjedok je kazao da je čišćenje terena nakon granatiranja podrazumijevalo uklanjanje leševa, da se najviše pola sata zadržao dok je rovokopač radio, te da nije više imao potrebe da odlazi na to mjesto. Dodao je kako je od pripadnika Prvog bataljona čuo da je neki čovjek bio u kući koja je zapaljena, da je tu pronađena ljudska noga, ali da ne zna kad, ko i gdje ju je pokopao.
Tužilaštvo je kao dokaz uložilo iskaz koji je Todorović dao Kantonalnom tužilaštvu Tuzlanskog kantona 2013. godine. Na današnjem suđenju je trebao biti saslušan i svjedok Odbrane Petar Lazić, ali je njegovo saslušanje odgođeno zbog zdravstvenog stanja. On je ranije saslušan kao svjedok Tužilaštva.
Nastavak suđenja je zakazan za 22. februar.
