Jedan od najvažnijih pravoslavnih običaja je da se ovaj dan izađe na groblje, te da se pored cvijeće, koljiva i vina na grob pokojnika donese i cvijeće.
– Za pokojne žene najviše se uzima cvijeće u roze, bijeloj i crvenoj boji, dok za muške pokojnike najviše nose crveno, belo, žuto, narandžasto, ali i plavo cvijeće. Za sahrane su se oduvijek uzimali vijenci ili suze, što od ljiljana, gerbera, margarita, ruža, hrizantrma, a ponekad i kala, irisa ili čak orhideja. Svaka kasnija poseta grobu podrazumijeva nešto manje bukete, nekad i samo dva cvijet – objašnjava radnica u jednoj beogradskoj cvjećari, prenosi Stil.
U narodu postoji vjerovanje da hrizanteme imaju simboliku prolaznosti, žaljenja i smrti, dok kale i ljiljani simbolizuju odlazak duše na drugi svijet, a ako je osoba preminula mlada.
Cvijeće na groblju, generalno, treba da simbolizuje prolaznost jer vene i suši se.
Velikoj većini je cvijeće ipak samo ukrasni element kojeg nose na groblja kako bi grobovi izgledali ljepše, ali ima i onih kojima je posjeta grobu prilika za molitvu za svoje pokojne. Tada čin stavljanja cvijeća i svijeća na grob predstavlja znak unutrašnjeg čina ljubavi prema onima koji leže u grobovima, prenosi Stil.
Time im pokazujemo da ih volimo, da mislimo na njih i da želimo njihovo spasenje.
