Ismet Hasanović ispričao je da je početkom rata došla vojska Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Vlasenicu i da je od stanovništva traženo da predaju oružje. On je kazao kako je imao pištolj, koji je predao.
Prema njegovim riječima, u aprilu je sreo jednog komšiju s kojim je razgovarao na ulici, nakon čega je vidio Stevu Mumovića, koji je bio u policijskoj uniformi. Potom ga je, kako je rekao, komšija upozorio da “s njim ništa ne petlja“.
Kako je kazao, kada je krenuo kući, zaustavili su ga Predrag Bastah, Rade Garić i Mumović, koji su se nalazili u automobilu. Hasanović je posvjedočio kako mu je Bastah rekao da ide sa njima dati izjavu u policijsku stanicu. Dolaskom u policijsku stanicu, nakon nekog vremena se opet pojavio Bastah i odveo ga u jednu prostoriju gdje se nalazilo još zatvorenih muškaraca, rekao je svjedok.
“Otvori vrata. Ja tamo – katastrofa. Ljudi premlaćeni, modri, leže dolje na podu“, kazao je Hasanović.
Kako je objasnio svjedok, u večernjim satima na vratima se pojavio Stevo Mumović, koji je imao policijsku palicu, i sa još nekoliko osoba izveo je jednog zarobljenika kojeg su pretukli.
“Kad su ga vratili, čovjeku je glava bila duplo“, rekao je svjedok.
Nakon toga, svjedok je rekao da ga je Mumović pokušao udariti po glavi, ali je on postavio ruku i tako se zaštitio, dodavši da je potom odveden na sprat i pretučen. Na spratu su bili Mumović i druge osobe.
“Duple slike vidim ispred sebe. Onda su me još nekoliko puta udarali“, rekao je Hasanović, dodavši kako je vraćen u prostoriju gdje su bili zarobljenici i tu je ostao nekoliko dana, nakon čega je prebačen u prostorije iza zgrade Suda, a potom dalje u logor Sušica.
Mumović se tereti da je u Vlasenici u maju 1992. godine, zajedno sa četiri pripadnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica, došao do pritvorske prostorije koja se nalazila u prizemlju zgrade SJB-a, u kojoj je bilo nezakonito zatvoreno najmanje 12 civila bošnjačke nacionalnosti, te je dvojicu od njih počeo tući, nanoseći im tjelesne i duševne patnje.
Mumoviću se također stavlja na teret da su 2. maja 1992. godine u Vlasenici, on i još jedan pripadnik policije SJB-a, došli do jedne kuće i vlasniku naredili da krene s njima kako bi dao izjavu, zatim ga tukli gumenim palicama, kundacima od automatskih pušaka i rukama. Potom su u salu ušla još dvojica pripadnika rezervnog sastava policije, koji su se pridružili premlaćivanju osobe.
Na upit Odbrane, svjedok je negirao da su mu prilikom odvođenja u policijsku stanicu stavljene lisice i da je lišen slobode, objašnjavajući da je “morao poći”.
Sud Bosne i Hercegovine je prvostepenom presudom osudio Predraga Bastaha na 20 godina zatvora, te mu je izrečena jedinstvena zatvorska kazna od 35 godina za zločine u Vlasenici, dok je Rade Garić pravosnažno osuđen na 17 godina zatvora za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom iz Vlasenice i Srebrenice 1992. i 1995. godine.
Zaštićena svjedokinja S-1 kazala je kako je njen suprug odveden u policijsku stanicu, gdje je zatvoren, te da je ona danima pokušavala saznati razlog i tražila da se oslobodi. Objasnila je kako su joj u policijskoj stanici govorili da ide kući ili će je ubiti.
“Neću kući! Ubijte me, pucajte, dok god ne saznam šta je s mojim mužem“, prisjetila se svjedokinja šta je tada rekla.
Dodala je kako je njen suprug, nakon policijske stanice, odveden u drugi logor u kojem je bio neko vrijeme.
Nastavak suđenja je zakazan za 27. septembar.
