Svjedok Stjepan Mitrović nabrojao je lica koja su 14. jula 1992. godine odvela grupu zarobljenih na području zvorničkog sela Lokanj i koje je kasnije vidio na lokalitetu Njiverice, gdje su pobijeni. On je rekao da Markovića, kao ni još nekoliko lica koja je spomenuo ranije, nije vidio.
Kazao je da je tokom istrage bio pritisak i da je traženo da nabraja imena, ali da o tome ne bi pričao.
Mitrović je rekao da je 14. jula bio dežurni u Štabu čete iz Gornjeg Lokanja kada je rano ujutru čuo da su Muslimani ušli u selo. On je kazao da su tu bili i policajci iz Ugljevika, koji su došli dva dana ranije.
Prema njegovim riječima, pripadnike njegove čete i policajce je prema linijama uputio Radivoje Đorđić, koji je prije toga odstupio s dužnosti komandira čete. Svjedok je rekao da je bio u grupi koja je zarobila 15-ak ljudi, a nešto dalje su zatekli od 40 do 45 zarobljenih.
Mitrović je kazao da je tražen autobus da se zarobljeni prevezu dalje, ali da je došlo do promjene plana. On je naveo da je policija izdvojila osam do devet zarobljenih, koje su prozvali po imenu.
Prema riječima svjedoka, većina ljudi iz Lokanja je bila za to da se zarobljeni pobiju, dok je manja grupa oko Đoje Đorđića vršila pritisak na Radivoja Đorđića da ih predaju u Zvornik. Kako je rekao, Radivoje Đorđić to nije prihvatio i sa pomagačima je odveo te ljude.
Svjedok je nabrojao desetak ljudi koji su krenuli u pratnji zarobljenih, od kojih se nekima sudi u odvojenom predmetu.
Manja grupa, koju je odvojila policija, kako je kazao Mitrović, odvedena je u Mjesnu zajednicu i ispitivana. On je dodao da je nakon određenog vremena ta grupa sprovedena iza crkve i da je čuo da ih je pobio Mićo Tomić. Svjedok je objasnio da je to čuo od starijih mještana, kojima je bilo rečeno da idu s tom grupom.
Mitrović je ispričao da je dobio zadatak da s vojnikom iz Bijeljine ode do mjesta gdje je odvedena veća grupa zarobljenih. Kazao je da su na osnovu tragova došli su do lokaliteta Njiverice, gdje je u jednoj bari vidio 20-ak ljudi svezanih ruku.
Dodao je da su Radivoje Đorđić i još trojica bili kod jame u kojoj je bilo ubijenih. Kako je rekao, trojica su stajala u redu za strijeljanje.
Svjedok je izjavio da je bio u šoku i da se tu zadržao pet do deset minuta.
On je kazao da Miroslava Markovića zvanog Mišo Marinac poznaje. Tužiteljica Dika Omerović predočila je svjedoku izjave iz istrage, kao i dio audio-snimka na kojem spominje i Markovića.
Svjedok je ostavio mogućnost da ga je vidio na mjestu gdje su okupljeni zarobljeni i gdje je bilo stotinjak mještana.
Na pitanje Odbrane, svjedok je potvrdio da je kasnije kroz službu zapazio da je Marković imao problema s Radivojem Đorđićem i da nije bio jedini.
Optužnica tereti Markovića za zatvaranje, zlostavljanje i ubistva bošnjačkih civila na području zvorničkog sela Lokanj u julu 1992. godine. Prema optužnici, on je bio pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).
Troje svjedoka Tužilaštva potvrdilo je da su članovi njihovih porodica 14. jula krenuli iz Teočaka po potrepštine, jer je bila oskudica, i da su čuli da su zarobljeni, a da su njihova tijela dopremljena naredne godine.
Sadika Džuzdanović rekla je da je tada otišao njen suprug Ćiro, Ajša Husić da je krenuo njen djever, a Nurdina Haračić je kazala da je tada otišao njen suprug Mevludin.
Sva tri svjedoka su Odbrani potvrdila da su dobijali naknadu za poginule borce.
Nastavak suđenja je 20. januara.
(BIRN)
