“Sa sigurnošću je utvrđeno i predočeno dovoljno dokaza da su Radomir Pantić, Branko Jolović, Milomir Milošević, Nenad Vukotić i Nikola Lošić počinili radnje koje im se stavljaju na teret”, ocijenila je u završnoj riječi tužiteljica Dika Omerović.
Ona je napomenula da je tokom dokaznog postupka saslušano 80 svjedoka Tužilaštva, pročitano 12 iskaza i uvedena 262 materijalna dokaza. Prema njenim riječima, dokazano je da su optuženi odgovorni za zločin protiv čovječnosti i da je na području Milića i Vlasenice postojao širok i sistematičan napad srpskih snaga od aprila do septembra 1992. godine.
Rekla je da je bilo ograničeno kretanje, da su ljudi otpuštani i napadana sela naseljena bošnjačkim stanovništvom, te da su samo Bošnjaci razoružavani.
“Prije napada, stanovnicima Zaklopače oduzeto je naoružanje”, navela je tužiteljica.
Ona je dodala da način na koji je selo napadnuto pokazuje da su ga izvela lica koja su izuzetno dobro poznavala to područje i da je nemoguća teza da su došli ljudi sa strane.
“Napravljen je obruč i onemogućen bijeg. Ostalo je najmanje 57 žrtava”, kazala je tužiteljica.
Među ubijenim je bilo 12 djece starosti od četiri do 15 godina, što je, kako je navela tužiteljica, neshvatljivo zdravom razumu.
“Ubijeno je 12 djece koja su se pokušala sakriti u naručju majki, koje ih nisu mogle zaštititi od nezamislivog zla”, rekla je Omerović.
Ona je dodala da su se preživjeli krili po šumama i da su neki prilikom napuštanja tog područja morali potpisati da se odriču imovine, što, kako je navela, pokazuje namjeru vlasti da etnički očisti teritoriju.
Prema optužnici, Pantić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Milićima, Milošević pripadnik policije, a Jolović, Vukotić i Lošić pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).
Tužiteljica se osvrnula na iskaze svjedoka koji su spominjali prisustvo optuženih u Zaklopači. Navela je svjedoke koji su izjavili da su vidjeli Pantića na mjestu suvozača u policijskom automobilu u selu.
Ona je ukazala na okupljanje ljudi pred policijom u Milićima nakon pogibije vojnika. Podsjetila je na iskaz svjedoka koji je ispričao kako je načelnik Radomir Bjelanović rekao Pantiću da pazi šta radi, a da mu je on odgovorio: “Ti ih puštaš, a oni nas ubijaju.”
Podsjetila je na svjedočenja kako je Milošević došao u selo policijskim vozilom i kako je tražio ključeve od auta Alije Hamidovića, koji je potom ubijen pored kuće. Navela je da su svjedoci vidjeli Jolovića sa puškomitraljezom kako puca, a takođe i Vukotića. Kazala je da su svjedoci rekli kako je Lošić dozivao Hasu Hodžića.
Omerović je ocijenila da su neki svjedoci promijenili iskaze bez logičnog objašnjenja ili zbog prijetnji.
Prema njenim riječima, ne postoji nijedna olakšavajuća okolnost na strani optuženih, a od otežavajućih istakla je posljedice, bezobzirnost, prisvajanje vozila nakon ubistava, kao i činjenicu da su dvojica optuženih bila pripadnici policije koji su bili dužni da zaštite civile.
Ona je odbacila kao nevjerodostojne iskaze svjedoka Odbrane, navodeći da je njihovo pamćenje selektivno i da su navodili samo stvari koje idu u prilog optuženima.
Za 13. januar zakazane su završne riječi Odbrane.
