Samra Paraganlija imala je svega 11 mjeseci 1992. godine, kada je izvršen pokolj članova njene porodice. Ostala je bez oca, majke, sestre, nane, strine i rodice, a ona je pukom srećom skupa sa bratom uspjela preživjeti. Nju su spasili bh. vojnici, a brat je izašao iz logora.
Samra Paraganlija u proljeće 1992. godine imala je 11 mjeseci u kuću njene porodice upali su pripadnici Vojske RS i počinili do tada nezapamćeni zločin u bratunačkim selima Joševa i Jagodnja.
Prema iskazima preživjelih, zločinci su najprije zaklali nanu Rukiju Paraganliju koja je tada imala 67 godina, a potom su pucali u Safiju i njenu djecu. Ubili su Safiju i sedmogodišnju Amiru, ali su pokolj uspjeli preživjeti 11-mjesečna Samra i njen brat Amir koji je tada imao pet godina.
“Bila sam u bešici kada su u mene pucali, mislili su da me ostavljaju mrtvu. Međutim, na svu sreću, naišla je naša vojska koja je čula plač bebe. Izvukli su me iz bešike koja je bila izbušena od metaka, spasili me, a onda su me dali djedu na čuvanje. Nakon toga sam prebačena kod očeve sestre, odnosno tetke Dile. Kod nje sam živjela do udaje, a potom sam kod sebe dovela i brata”, priča nam Samra.
Samra Paraganlija (Foto: A. K./Klix.ba)
Ona ističe da prvobitno nije znala da joj je brat Amir ostao živ. Njega su krvnici odveli u logor, a posljedice tamošjneg boravka i danas osjeti na svojoj koži.
“Ovaj dan mi je veoma težak, mogu reći da je čak i najgori. Brat i ja smo ostali sami, izgubili smo sve ono što nam je najpotrebnije bilo. Živimo u Lukavcu, danas sam njegova starateljica. On ima mene, a ja njega i dalje nastavljamo koračati u nadi da ćemo pronaći i očeve kosti”, navodi Samra.
U Memorijalnom centru Veljaci svoj vječni smiraj jučer su pronašli Alija (Ramo) Hodžić, rođen 1963. godine, zatim Amira (Adil) Paraganlija, rođena 1985. godine, Sabaheta (Šukrija) Hasanović, rođena 1952. godine, Safija (Rahmo) Paraganlija, rođena 1961. godine, Rukija (Selim) Paraganlija, rođena 1925. godine te Šaćir (Šahin) Muminović, rođen 1952. godine.
(klix)
