Stradao je devetnaestogodišnjak koji je ušao u obilježeno minsko polje kako bi vratio koze. Mehmed je bio uzoran mladić, koji je sa porodicom živio u veoma teškim uslovima.
Ni tri decenije od rata, ni sva pomoć međunarodnih fondova i organizacija, nisu bile dovoljni da se otkloni opasnost koja prijeti građanima i da se BiH riješi pritajenih ubica koje vrebaju.
Procjenjuje se da je širom BiH, na površini od gotovo 822 kvadratna kilometra, još prisutno približno 170.000 mina.
Nesrećni mladić je, kako je saopšteno iz Policijske uprave Doboj, stradao od protivpješadijske mine. On je vraćao pet koza koje su bile zalutale u minsko polje.
Oglasila se i Mehmedova majka, potresena i u suzama. Ne zna, kaže, je li više slomljena tugom ili neimaštinom.
“On mi je bio sve. Radio je, vrijedan bio. Borili smo se zajedno za koru hljeba. Otišao je gore da čuva koze koje često odlutaju u minska polja. Pokušao je da ih vrati. I tu je nešto puklo. Kažu, nema više tvog Mehe. Nisu ga iznijeli. Raznijelo ga svega. Ništa od njega. Da je barem invalid ostao da ga gledam”, kaže majka stradalog Mehmeda Ferida Hasanamidžić, prenosi Avaz.
Mehmed je pohađao lokalnu osnovnu školu, a poslije je završio saobraćajnu u školskom centru Doboj Istoku.
“Divno dijete koje je živjelo u jako teškim uslovima, skromno. Takav je i bio. A, uvijek osmijeh na licu. I eto na žalost. Život mu je stvrno bio težak, a opet tako prekratak”, kroz suze priča bivša Mehmedova nastavnica Senada Džanić.
“Evo vidite gdje su minska polja. Niko da se pobrine. Nije to godina ni dvije, već trideset. Šta reći”, pita se Mehmedov stric Mehmedalija Hasanamidžić.
I otac stradalog mladića Mehmeda, Mihret, prije nekoliko godina je teško povrijeđen u minskom polju, a kasnije je preminuo.
