Petnaestogodišnjaci u Bosni i Hercegovini, u prosjeku zaostaju tri školske godine u odnosu na vršnjake iz Evropske unije, a svako drugo dijete tog uzrasta u BiH ne posjeduje funkcionalnu čitalačku pismenost, podaci su Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH. Zašto je to tako i da li se i šta čini da se ova neslavna statistika promijeni?
Časovi maternjeg jezika u osnovnim školama sada više podsjećaju na časove engleskog. Nastavnici i profesori trude se da đacima, čiji vokabular vrvi od anglicizama i nedovršenih rečenica, objasne elementarne pojmove.
“Nažalost, znanje nam danas nije na zavidnom nivou. Čini mi se kao da niko više ne doživljava školu ozbiljno, sve se svelo na onlajn nastavu, na računare i savladavanje gradiva na tih 20 minuta, koliko je trajala nastava”, ističe Željka Mlađenović, nastavnica srpskog jezika.
Ako je suditi prema statistici, u školama u našoj zemlji nikad više odlikaša, nikad manje pismenih i mislećih. Rezultati međunarodnih istraživanja PISA 2018 i TIMSS 2019 pokazali su da svaki drugi petnaestogodišnjak ne posjeduje funkcionalnu čitalačku pismenost.
“Sistem je potpuno zakazao u gotovo svakom segmentu. 79 zemalja svijeta je učestvovalo u tom istraživanju, sad preko 80 u PISI 2022 u kojoj mi nažalost nećemo učestvovati, ali bojim se da smo i učestvovali da bi rezultati bili još lošiji, ja neću govoriti na temelju paušalnih, ali govorim jer se malo učinilo ili gotovo ništa da bi se popravilo nekako stanje u tri ili četiri godine”, navodi Žaneta Džumhur iz Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH.
Da je stanje nezavidno, svjesni su i u školama.
“Dosta toga je doprinijela i korona, pandemija, tako da ima slučajeva gdje djeca izađu sa manjima znanjem. Ne mogu baš reći da su nepismeni, ali sa manjom količinom znanja”, kaže Đorđe Mirković, direktor OŠ “Sveti Sava” Bijeljina.
“Najveći problem je onlajn nastava i ona je doprinijela da učenici izgube mnogo u savladavanju gradiva. Evo kada je riječ o pismenosti, mnogo toga je propušteno. Kad dođete da predajete u osmi ili deveti razred, vidite da su to velike rupe u znanju, nastale u tom periodu”, naglašava profesorica Mlađenović.
Nepoznavanje gramatičkih pravila nije najveći problem. Nedostatak kritičkog mišljenja i sposobnosti analize informacija, razlikovanja bitnog od nebitnog, postaje odlika generacija koje izlaze iz škola, smatra gimnazijalac i mladi pjesnik Vojislav Durmanović, koji je pozitivan primjer, ali i izuzetak koji, nažalost, potvrđuje pravilo.
“Mladi stasavaju u klimi opšte devalvacije ukusa, što bi trebalo da bude na najvišoj cijeni. Danas su mladi, i bez svoje krivice, zarobljeni i desubjektizovani, jer su zarobljeni u kulturnu matricu koja je neuslovna, anahrona, izolacionalistička”, kaže Vojislav.
Rješenje je u temeljnim reformama i promjeni pristupa obrazovanju.
“Strateški se treba nastupiti, a mi u stvari nemamo strategija. Započeti sa dijagnostikom za svaki razred šta učenik zna i može, gdje su najveće teškoće, vratiti se na ono što se nije obradilo kako treba, da bi postalo funkcionalno”, kaže Žaneta Džumhur.
Obrazovni sistem treba biti zasnovan na razvijanju kritičkog mišljenja, izgrađenim navikama prepoznavanja i rješavanja problema i tumačenja informacija koje se serviraju, smatraju naši sagovornici. Da li za tim ima volje i želje u našem društvu, pitanje je sa evidentnim odgovorom.
(TIP/Izvor: bhrt.ba)
