Danas se navršava 30 godina od ubistva zvorničkog novinara Kjašifa Smajlovića, prve žrtve rata u ovoj profesiji i čovjeka koji je ostavio dubok trag u novinarstvu.
“Čujem njihove korake, dolaze prema dopisništvu, bojim se da je ovo moj posljednji izvještaj“, zadnje je što je zvornički novinar javio dopisništvu Oslobođenja.
Svog posljednjeg jutra, svjestan da je “usamljen” u gradu ispunjenom zloglasnim arkanovcima, javio se tuzlanskom uredu. Noć ranije, dok je spremao porodicu na bijeg iz grada, sinu Nedimu nagovijestio je svoju smrt, piše Mediacentar.
O istrajnosti Kjašifa Smajlovića i njegovom ubistvu, primjeru brutalnosti rata prema novinarskoj profesiji, danas se ne izučava na studijima novinarstva, u Bosni i Hercegovini nema spomenika na kojemu je ispisano njegovo ime niti se po njemu išta zove.
Smajlović je ubijen 9. aprila 1992. godine u Zvorniku gdje je kao dopisnik za Oslobođenje obavljao novinarsku dužnost. Obdukcijom je utvrđeno kako je nakon mučenja ubijen iz oružja. Prema nalazima, najviše povreda zadobio je u predjelu glave, a ima i dvije prostrelne rane u donjem dijelu tijela koje su i uzrok smrti.
Posmrtni ostaci Kjašifa Smajlovića pronađeni su 15. septembra 2016. godine u masovnoj grobnici Kazan-bašča u Zvorniku, a sahranjen je na sarajevskom groblju Vlakovo.
Iako su se mnogi nadali da će Kjašif dobiti spomenik i biti ukopan u Zvorniku, mjestu za koje nije štedio ni svoj život, porodica je odlučila da posmrtne ostatke Kjašifa ukopa u Sarajevu.
Na dženazi Kjašifu Smajloviću u Sarajevu njegov sin Nedim je govorio o posljednjem susretu sa svojim ocem:
“Izveo me naprijed ispred kuće i pitao sam ga, kao oca, šta će biti, a on je mene pitao šta ja planiram. Rekao sam da ću pokušati da se izvučem prema Kula Gradu i rekao mi je da je to dobra ideja. Normalna reakcija, pitao sam ga: ‘Šta će biti s tobom‘. Odgovorio mi je: ‘Svašta se ovdje dešavalo zadnjih dana u Bijeljini, Zvorniku i okolini. Istina će se jedino saznati onda kada me moje kolege nađu‘. Zagrlio me i otišao. To je zadnji moment kada sam ga vidio”, izjavio je Nedim Smajlović.
Objašnjavajući koliko su bolne bile skoro dvije i pol decenije koliko se tražilo Kjašifovo tijelo, Nedim je rekao da je tadašnji vršilac dužnosti komunalnog preduzeća u bivšoj srpskoj opštini Zvornik sigurno znao gdje se nalazi tijelo njegovog oca.
“Što najviše boli, znali su zvornički Srbi i prijatelji gdje je tijelo, ali niko nije rekao. Niko nije htio to da kaže 24 godine“, ogorčen je Nedim.
Sakib Smajlović, brat ubijenog Kjašifa, izjavio je da je strahovao da li će se tijelo ikada pronaći, jer je prije desetak godina dobio zastrašujuću informaciju da je njegov brat bačen u krečanu u Malom Zvorniku, u Srbiji.
“Može se reći da je u svemu ovome, hajde da kažemo, ova vijest i radosna. Posebno jer je njegovo tijelo čitavo, što ima sve čitave dijelove osim lobanje koja je izmrskana. Obdukcijom je utvrđeno da je nakon mučenja pokošen rafalno preko grudnog koša, a pogođen je i u karličnu kost“, ispričao je Sakib, koji je brata posljednji put vidio na bajramskom ručku, 4. aprila, a nakon toga su se svaki dan, sve do ubistva, čuli telefonom.
“Nikad nije uzmicao, bio je stalno tamo gdje je trebalo. Znao je nekada i da šuti. Imao je velike pritiske i u Zvorniku. Znam da su mu pred sam napad i prijetili. Bio je s nama tri-četiri dana prije napada na Zvornik i tada smo se zadnji put vidjeli“, izjavio je penzionisani novinar Salih Brkić, dodajući da je nakon posljednjeg zadatka koji su zajedno odradili, Kjašif na večeru pozvao nekoliko novinara i kamermana, no oni su to zbog umora odbili, obećavši mu da će ga posjetiti drugi put.
Drugog puta, kaže Brkić, nije bilo. Pucanj u Kjašifa Smajlovića, smatraju njegove kolege, pucanj je u istinu, slobodu govora i novinarsku profesiju.
“Osim što je ubistvo kolege Kjašifa Smajlovića samo po sebi i svom karakteru težak zločin, njegova je smrt dokaz da u svakom sukobu najprije strada istina. Dakle, on je skončao javljajući šta se tih dana rata u Zvorniku dešavalo“, izjavio je Marko Divković, novinar BHT-a.
Kolege novinari Kjašifa se sjećaju kao požrtvovanog novinara, koji je hrabro izvještavao o zlodjelima koja su se prvih ratnih dana dešavala u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini.
Smajlović je bio prvi urednik i novinar novina Glas sa Drine koje su djelovale pri Socijalističkom savezu. Prethodno je kratko vrijeme bio knjigovođa u firmi koja se bavila trgovinom.
On je krajem osamdesetih godina postao dopisnik Oslobođenja iz zvorničke regije.
Neki od Smajlovićevih posljednjih članaka, osim izvještaja o zategnutim političkim odnosima između lokalnih vladajućih stranaka SDS i SDA, bile su i priče o socijalno ugroženim slučajevima, nepovoljnim cijenama stanarina u gradu, privrednim poteškoćama i, naprimjer, o planovima za uspostavljanje putničkog željezničkog saobraćaja do Tuzle.
