Kako objašnjavaju stručnjaci, femicid je ubistvo žene, motivisano mržnjom na osnovu roda, odnosno ubjeđenjem nasilnika da su žene manje vrijedna bića i da oni imaju pravo da raspolažu njihovom slobodom, pa i njihovim životom.
Femicidu, u pravilu, prethodi dugogodišnje porodično ili partnersko nasilje. Žene najčešće stradaju od ruke partnera ili bivšeg partnera.
Prema podacima nevladinih orgnaizacija, od početka godina ubijeno je pet žena u Federaciji BiH i četiri u Republici Srpskoj. Većina njih je glavom platila odluku da napuste supruga ili partnera, ili se razvedu.
Da je tako potvrđuju i slučajevi femicida, koji su se, od početka godine desili u Šipovu, Derventi, Prnjavoru, te u Bužimu, Žepču, Velikoj Kladuši, Sarajevu, kao i posljednji, koji se dogodio u Kozarskoj Dubici.
Da li je žena, koju je u ranu zoru, u zgradi u kojoj je stanovala nakon razvoda, ubio njen bivši muž, bila žrtva porodičnog nasilja? Jasan odgovor na ovo pitanje nismo dobili, ni iz policije, niti od nadlžnog centra za socijalni rad.
Mještani su komentarisali da je Rade Vuković bio „čestit i vrijedan čovjek“, ali i „bolesno ljubomoran“ i da je proganjao suprugu i nakon razvoda. Tako ju je i kobnog dana presreo, kad je pošla na posao i ustrijelio je unaprijed pripremljenim oružjem.
Aleksandra Petrić, izvršna direktorka Fondacije „Udružene žene“ Banjaluka i pravnica koja se godinama bavi društvenim problemom nasilja u porodici i femicida, kaže za Srpskainfo da se ovdje, najvjerovatnije, radi o planiranom ubistvu.
– Detalji koji su poznati javnosti ukazuju da u ovom slučaju postoji direktni umišljaj za izvršenje ubistva, ali svakako treba ostaviti pravosudnim institucijama da istraže sve okolnosti – kaže Aleksandra Petrić.
Dodaje da je i u ovom, kao i u mnogim ranijim slučajevima, počinilac femicida u javnosti predstavljen kao ugledan čovek, a ubistvo kao „porodična tragedija“, a ne kao zločin. Takva praksa je, tvrdi, ona, neprihvatljiva, jer šalje pogrešnu poruku.
– Isticanje da su počinioci femicida ugledni, vrijedni, pošteni ljudi, prepoznatljivi u zajednici, vodi opravdavanju ubistava žena i traženju razloga za ubistvo na strani žrtve, što je odraz stereotipnog društvenog okruženja u kojem je žena potčinjena potrebama muškaraca – kaže Aleksandra Petrić.
U taj stereotip se uklapa i „ljubomora“, koja se često u javnosti navodi kao motiv, pa i kao prećutno objašnjenje ili čak opravdanje ubistva žene.
Tim se terminom opisuje situacija u kojoj nasilni partner žrtvu uhodi, maltretira, psihički, a nerijetko i fizički zlostavlja, a sve to da bi je „držao pod kontrolom“ i spriječio je da ga ostavi.
Tako je prije nešto više od mjesec dana Mirnes Kulačić iz Zenice, u po bijela dana, na ulici ubio svoju bivšu suprugu, sa kojom je stekao dvoje djece.
Kako su prenijeli mediji, motvi za ovo ubistvo je ljubomora, jer bivši suprug nije mogao podenijeti da ga je žena ostavila i da živi s drugim muškarcem.
Nakon što je ubio bivšu, ovaj Zeničanin je izvršio samoubistvo.
Sam je sebi presudio i Zoran Spasojević iz Prnjavora, koji je u avgustu počinio jeziv zločin: zaklao je svoju suprugu u prodavnici, u prizemlju porodične kuće, i ostavio je u lokvi krvi.
Zločinu u Prnjavoru su prethodili, kako navode komšije, „dugogodišnji loši odnosi u braku“, koji su očigledno uključivali i nasilje.
Pojedini mještani su naveli da je „zbog njihovih svađa nekoliko puta intervenisala policija“, te da nisu obraćali pažnju kad su čuli da žena zapomaže, „jer je kod njih uvijek bila neka buka i galama“.
Krvavi zločin desio se i proljetos u Šipovu. Dragan Trkulja je u dnevnoj sobi sjekirom izmasakrirao suprugu, sa kojom je bio više od 30 godina u braku i s njom stekao troje djece.
Prije nego što se prijavio policiji, otišao u kafić na piće. Prije ovog ubistva, prijvaljivani slučajevi porodičnog nasilja u kući porodice Trkulja.
Prema dosupnim podacima, samo od početka godine je zbog zločina femicida, odnosno ubistva žena, bez majki je ostalo ukupno 25 djece iz BiH.
Ali, bilo bi pogrešno zaključiti da je 2021. bila naročito krvava, ili tragična, kada su u pitanju ubistva žena. Godina na izmaku se sasvim uklapa u crni prosjek.
Po podacima nevladinih oranizacija, utemeljenih na medijskim izveštajima, od 2015. do 2020. u BiH je ubijeno 60 žena, a prošle godine je, najčešće od ruke partnera ili bivšeg partnera. stradalo sedam žena u BiH.
Najjeziviji slučaj femicida, u prošloj 2020. godini, desio se u Mrčevcima kod Laktaša, kada je muškarac, inače pravosnažno osuđen za trgovinu drogom, nasred ulice živu zapalio svoju bivšu suprugu, jer se usudila da ga ostavi.
Razvodi opasni po život
Nasilje u porodici i femicod su sve teži društveni problem, koji se može rješavati samo uz korjenite reforme djelovanja svih subjekata zaštite od nasilja, upozorava Aleksandra Petrić.
– Reforme moraju ići u pravcu dosljednije primene hitnosti postupanja i adekvatne procene rizika od eskalacije nasilja u slučajevima razvoda, kojima je predhodilo nasilje u porodici – ističe Petričeva.
Posjeća da istraživanja u regiji Zapadnog Balkana ukazuju na to da su žene, koje napuste svoje partnere ili supružnike, u direktnom riziku da postanu žrtve femicida.
– Često nasilnici posjeduju vatreno oružje, koje je van kontrole javnih institucija, što bi moralo biti osnov za efikasnije djelovanje institucija u pravcu sprečavanja eskalacije nasilja – upozorava Aleksandara Petrić.
UBIJAJU ROĐENU DECU DA BI SE OSVETILI BIVŠOJ SUPRUZI
Statistike pokazuju da je u posljednjih sedam godina u BiH u zločinu femicida ubijeno ukupno 76 žena. Ali, ispostavilo se da su ostavljeni muževi, da bi kaznili bivšu suprugu, u stanju čak i da ubiju rođenu djecu. Tako je 2015. u Modriči otac ubio svoju trogodišnju kćerkicu, kako bi se osvetio njenoj majci, svojoj bivšoj supruzi. Učinio je to kada mu je Centar za socijalni rad dozvolio da dijete odvede svojoj kući, “jer ima pravo da ga viđa”. Socijalni radnici su to dozvolili, iako im je otac djevojčice od ranije bio poznat po nasilju u porodici. U Bihaću je 2018. otac kuhinjskim nožem izmasakrirao troje svoje djece od dvije, pet i sedam godina. Ostavio je oproštajno pismo, u kojem je jasno poručio da se na ovaj način sveti njihovoj majci, a svojoj bivšoj supruzi. Obojica očeva monstruma su, nakon zločina, izvršila samoubistvo. Svoje bivše supruge nisu ubili: ostavili su ih u životu da pate za djecom.
