Jedno od najčešćih pitanja radnika i poslodavaca u Federaciji BiH jeste koliko može trajati ugovor o radu na određeno vrijeme. Prema važećem Zakonu o radu FBiH, ukupno trajanje svih ugovora na određeno vrijeme između istog poslodavca i radnika ograničeno je na tri godine.
Zakon o radu FBiH (član 22, stav 7 i 8) propisuje:
„Poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora o radu na određeno vrijeme sa istim radnikom koji u neprekidnom trajanju ne može biti duži od tri godine. Prekid kraći od 60 dana ne smatra se prekidom neprekidnog trajanja radnog odnosa.“
To znači da ugovor o radu na određeno vrijeme u Federaciji BiH može trajati najduže 36 mjeseci, uključujući i sva uzastopna produženja ili prekide kraće od 60 dana. Nakon tog roka radni odnos se po sili zakona pretvara u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, osim u slučajevima koji su zakonski predviđeni kao izuzeci.
Najčešći izuzetak je kada radnik privremeno zamjenjuje zaposlenika koji je na porodiljskom odsustvu, bolovanju ili drugoj vrsti odsustva. U tim situacijama ugovor može trajati duže od tri godine, ali isključivo do povratka radnika kojeg zamjenjuje. Također, posebnim zakonima ili kolektivnim ugovorima mogu se utvrditi dodatni razlozi za sklapanje ugovora na određeno vrijeme.
U praksi, radnici se nerijetko susreću sa zloupotrebama – poput sklapanja više kratkotrajnih ugovora ili prekida zaposlenja na nekoliko sedmica kako bi se izbjeglo prelazak na ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Takvi slučajevi mogu biti predmet prijave inspekciji rada ili pokretanja radnog spora pred nadležnim sudom.
Radnici imaju zakonsko pravo tražiti zaštitu ako se njihovo pravo na ugovor o radu na neodređeno vrijeme pokuša izbjeći zloupotrebom.
Pravila u Republici Srpskoj
Za razliku od Federacije BiH, Zakon o radu Republike Srpske propisuje nešto strožije rokove. Ugovor o radu na određeno u RS može trajati najduže 24 mjeseca (dvije godine), računajući i sve uzastopne ugovore sa prekidima kraćim od 30 dana.
Ako radnik nastavi da radi najmanje pet radnih dana nakon isteka ugovora, a pritom nije zaključen novi ugovor, tada se po sili zakona smatra da je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme.
Postoje i izuzeci kada ugovor na određeno može trajati duže od 24 mjeseca, i to:
kada radnik privremeno zamjenjuje odsutnog zaposlenika, do njegovog povratka,
u slučaju rada na projektu čije je trajanje unaprijed određeno, i to do 60 mjeseci,
ako se radi o zaposleniku kojem nedostaje do pet godina do penzije, ugovor može trajati do sticanja uslova za starosnu penziju.
Kao i u Federaciji BiH, i u RS su česte zloupotrebe – poslodavci produžavaju ugovore ili prave kratke prekide u radnom odnosu kako bi izbjegli obavezu da radnika prime na neodređeno vrijeme. Međutim, zakonski okvir daje radnicima mogućnost da takve postupke ospore putem inspekcije rada ili suda.
Ukratko:
Federacija BiH – maksimalno 36 mjeseci (prekidi < 60 dana), potom prelazak u neodređeno.
Republika Srpska – maksimalno 24 mjeseca (prekidi < 30 dana), potom prelazak u neodređeno.
