Nedžad Hodžić je na rijeci Drini u mjestu Čelopek uspio uloviti šarana od 14 kilograma. Kapitalni primjeri šarana nisu rjetkost na Drini, ali je zasigurno najveća poslastca za svakog istinskog ribolovca upecati šarana.
Šarani su ribe sa “najboljom” memorijom i dobro pamte sva svoja “iskustva”, pa su veći primjeri ove ribe ulovljeni na sportski način najbolja nagrada za ribare zaljubljenike u prirodu.
(Zvornicki.ba)
Prema nekim pisanjima
ŠARANI NAŠIH VODA su
U našim vodama živi više morfološki različitih pasmina šarana koji se na prvi pogled razlikuju oblikom tijela, brojem i položajem ljusaka.
RIJEČNI ŠARAN (divljak, vretenac, madžarac, krap)
Autohtoni je stanovnik naših nizinskih rijeka i riječnih rukavaca. Dugačko i vretenasto tijelo mu je u potpunosti prekriveno ljuskama. Ova je pasmina šarana danas najrijeđa u našim vodama, a ugrožena je uništavanjem prirodnih mrijestilišta, presijecanjem prirodnih vodenih puteva i krivolovom. Premda je obično manji od ribnjačkog šarana, u ribičkom ga smislu krase velika borbenost, te je na udici vrlo cijenjena i rado viđena riba.
PITOMI ILI RIBNJAČKI ŠARAN
Planskom selekcijom na određena svojstva, kao što su broj ljusaka, količina kostiju, masa mišićja, od riječnog su šarana tokom niza godina uzgojene pasmine pitomog ili ribnjakog šarana. Osnovne obilježja uzgojenih pasmina su visoki greben, te snažan i širok trup s puno mišića. Uz to, oni brže rastu i bolje iskorištavaju hranu.
U prirodnim uvjetima slobodnog mrijesta križanjem postepeno gube uzgojena svojsva poprimajući prvobitni oblik (primjer šarana s Vranskog jezera). Smatra se da danas postoje četiri osnovna tipa ribnjačkog šarana:
Ljuskavi šaran (“ljuskaš”)
Ima zdepasto tijelo prekriveno ljuskama kao kod riječnog šarana. Zbog tog ljuskavog pokrova ribiči ga često pogrešno nazivaju “divljakom”. Od pravog divljeg šarana razlikuje se prvenstveno oblikom tijela (viši i širi greben), ali i nekim drugim uzgojem stečenim osobinama. Ipak, zbog svoje lijepe vanjštine, među lovcima na šarane ljuskaš je izuzetno omiljen ulov.
Maloljuskavi šaran (“špigl”)
Ima po hrptu, na repu ili oko peraja manje ili više ljusaka različite veličine. Ovo je ujedno i najzastupljenija pasmina šarana u našim komercijalnim ribnjačarstvima, pa tako i u našim ribolovnim vodama. Ribiči ga vole zbog nešto bržeg rasta. Često naraste do zadivljujućih veličina zbog kojih je riba vrhunske trofejne vrijednosti.
Goli šaran (“golać”)
Na tijelu nema ili još češće ima samo nekoliko ljusaka iza škrga, kod repa ili oko peraja. Tijelo može biti vrlo zdepasto, ali i izduženije premda rijetko potpuno, kao kod riječnog šarana. Rijeđi je u našim ribnjačarstvima, pa tako i u našim ribolovnim vodama.
Veleljuskavi šaran
Ima na zdepastijem ili rijeđe izduženom tijelu red ljusaka, ili nepravilno razbacane veće skupine ljuski duž bočne linije. Red ljusaka na tijelu može se udvostručiti ili utrostručiti, te širiti ili sužavati. Već iz razloga što spada u rjeđe šaranolike stanovnike naših voda, na udici naših ribolovaca je također vrlo rado viđen gost.
