Salata loše podnosi slana tla, a zbog plitkog korijena otežano je i njeno đubrenje.
Iako je salata od onih povrtnica koja ima manje uzgojne zahtjeve te dobro raste i na lošije teksturiranim tlima, izuzetno je osjetljiva na zaslanjenost tla.
Na njega u startu reaguje lošim klijanjem, deformisanjem lišća i vrlo sporim rastom. Sadržaj soli od 0,3 do 0,4% izaziva veća oštećenja salate, a osjetljiva je i na hlor. Njenu osjetljivost najbolje dokazuje to što se upravo ta biljka koristi u ogledima za otkrivanje ostataka pesticida i otrovnih supstanci u tlu.
Proljetna sjetva zelene salate: Uzgoj puterice i kristalke
Najbolje joj odgovaraju tla pH vrijednosti od 6 do 7. Teško podnosi i temperature iznad 20°C pogotovo u uslovima suhog tla i zraka. Za formiranje glavice treba joj oko 15 litara vode po m2 i to dva puta sedmično, u sušnim periodima i više.
Kako piše agroinform, tla čija je električna provodljivost (EC) veća od 1,6 do 1,7 mS/cm ne preporučuju se za uzgoj salate.
Zbog plitkog korijena otežano đubrenje
Iako salata treba relativno malo hranjivih supstanci za uspješan rast i razvoj, njeno đubrenje nije lako jer zahtijeva hraniva koja se lako upijaju. Ima plitak korijen pa ih treba koristiti samo u gornjem sloju tla, na oko 10 cm dubine. Potrebnu količinu treba osigurati na kratko te zbog izuzetne osjetljivosti na sol s njima ne treba pretjerivati.
Zbog plitkog korijena potrebno je obaviti đubrenje pred samu sadnju uz primjenu lako topivih đubriva. Salata ima i veće zahtjeve prema fosforu, magneziju i boru.
Kalij je važan za skladištenje
S primjenom azotnih đubriva treba biti oprezan jer ima kratku vegetaciju, a zbog velike količine i viška nitrata u tlu može doći do usvajanja i akumuliranje istih u biljci čak do 5.000 mg/kg svježe materije.
Uzgoj salate u plasteniku – kako ju posaditi i zaštititi
Pri uzgoju salate posebnu pažnju treba posvetiti mineralnom azotu u tlu i ostacima kalija koji su preostali od predusjeva, što može znatno smanjiti potrebno đubrenje.
Kalij povećava otpornost na hladnoću i bolesti, a poboljšava i kompaknost te izdržljivost glavice, što je važno za transport i rok trajanja.
Uz tri glavna hraniva – azot, fosfor i kalij još su dva elementa kojima dajemo posebnu pažnju kod proizvodnje lisnatog povrća. Riječ je o magneziju i željezu. Manjak željeza se obično javlja na vapnenačkim tlima ili kod prekomjernog navodnjavanja.
Manjak azota i fosfora vidljiv na lišću
Manjak azota se kod salate javlja izuzetno brzo i to je vidljivo na donjim, starijim listovima koji su blijedožute boje. Javlja se na iscrpljenim tlima nakon uzgoja plodovitog povrća te kod nepravilno sprovedenog osnovnog đubrenja i prihrane.
Kod nedostatka fosfora donji listovi su ljubičasto crvene boje, formiranje korijena je slabije, a oni imaju tanke duge i bijele dlačice koje su manje razgranate.
(Agroklub)
