Velizar Aćimović rođen je prvog januara 1959. godine u Zvorniku. Završio je Srednju stručnu građevinsku školu u Bratuncu 1977. godine. Potom upisuje Građevinski fakultet, konstruktorski smjer u Subotici gdje je diplomirao 1984.godine. Odmah po završetku fakulteta dobija posao kao stipendista ,,Energoprojekta”.
Posle odrađenog pripravničkog staža, kao mladi inženjer upućen je na rad u Zimbabve, gdje je radio na poziciji samostalnog šefa gradilišta na jednoj od osam bolnica. Tokom četiri godine rada pokazuje svoje organizacione sposobnosti što je dalo najbolji finansijski rezultat od svih osam bolnica.
Godine 1991. vraća se u Beograd i zahvaljujući postignutom uspjehu i dobrim organizacionim sposobnostima postavljen je za dirtektora radova na tržnom centru Bor. Sa svoje 33 godine bio je najmlađi direktor u Energoprijektu, gdje ostaje do maja 1992. godine.
Tada dolazi u Zvornik kada biva mobilisan (bio je prvi građevinski inženjer koji je mobilisan). Osniva vod građevinske inženjerije i aktivno radi na izgradnji puteva i mostova za potrebe stanovništva. Godine 1993. zbog neslaganja sa tadašnjom politikom, u razgovoru sa potpredsjednikom Skupštine Republike Srpske savjetovano mu je da sam ode ili će ga skloniti. Na zahtjev ,,Energoprojekta” od Vojske Republike Srpske dobija dozvolu da se vrati kod njih i maja ’93. odlazi za Kazahstan. Sve vrijeme od’ 93. do danas proveo je radeći u Rusiji, Kazahstanu i Uzbekistanu, gdje je posle pokazanih rezultata imenovan za regionalnog direktora ,,Energoprojekta” za zemlje SNG. Za to vrijeme ugovara nove poslove EP u vrijednosti preko 400 miliona dolara.
Godine 2005. se vraća u Beograd, na dužnost zamjenika direktora visokogradnje Energoprojekta koja je najveća pozicija u sastavu ovog preduzeća.
Posle dvije godine odlazi u Rusiju gdje ugovara i rukovodi poslovima za Evropsko prvenstvo 2008. Posle reorganizacije Energoprojekta napušta ovo preduzeće i osniva svoju građevinsku firmu u Rusiji pod nazivom,, Projekt Stroj Servis”.
Od 2008. do 2015. ugovara objekte važne za Olimpijadu 2014. godine u Sočiju.
U toku 2016. se vraća u Srbiju, a dvije godine kasnije, na poziv predsjednika Uzbekistana, a zahvaljujući prethodnom radu i dokazanom kvalitetu za poslove od važnosti za Uzbekistan, odlazi i tamo i danas obavlja poslove iz oblasti građevine. Za vrijeme rada u Rusiji i SNG realizovao je poslove u vrijednosti od preko milijardu dolara, dok je preko 500 uradio sa svojom firmom.
Kruna vođenja poslova po Rusiji je priznanje predsjednika Vladimira Putina 2014. godine kao zasluženi građevinac.
Nije zaboravio ni rodno mjesto. Renovirao je Osnovnu školu u svom selu Tršiću kod Zvornika. Pomogao izgradnju Crkve u Kozluku, izgradio Crkvu u Tršiću.
Patrijarh Irinej dodjeljuje mu Orden Svetog Save. Vladika Fotije odlikovao ga je – ORDENOM SVETOG KRALjA DRAGUTINA-PREPODOBNOG TEOKTISTA. Govori engleski i ruski jezik.
Oženjen je i otac troje djece.
(Predizborni marketing)
