Žitarice su od pamtivijeka bile osnova ishrane stanovništva na našem području, pa su u nekim prošlim vremenima imale ogroman privredni značaj, ali iako ih je danas mnogo manje, one su i dalje dio našeg folklora.
Na obalama rijeke Tišče u selu Dragasevac, opština Šekovići, nekada je punom parom radilo 20-ak vodenica a danas ih je svega tri. Jedna od njih je vodenica Kovačevića.
Vodeničar Nedeljko Kovačević – Mišo često porani u četiri časa ujutro da bi ispunio sve zahtjeve mušterija. Čeketala neumorno udaraju u vodenični kamen i dnevno premelju više od 500 kilograma kukuruza i pšenice.
Mještani ovog sela siju žitarice za svoje potrebei donose ih u ovu vodenicu jer brašno ispod vodeničnog kamena ima mnogo bolji ukus u odnosu na industrijsko a sve više je i putnika prolaznika.
Osim redovnih mušterija u ovu vodenicu često svraćaju i roditelji, jer u narodu postoji vjerovanje da će dijete ubrzo progovoriti nakon što pojede uštipak zamiješen od brašna sa vodeničnog kamena.
„U našem porodičnom posjedu ova vodenica je cijeli vijek, a ja sam je u nasljedstvo dobio prije dvije godine. Vodeničkim kamenom meljemo najčešće kukurz i pešnicu“, počinje priču Mišo.
Vodenice potočare nekada su hranile hiljade gladnih usta i bile jedini spas u teškim vremenima. U posljednje vrijeme ponovo dobijaju na značaju.
„Narod se vraća zdravoj i organskoj ishrani. Izbjegava hemiju i cijeni se sve što je prirodno. A naše brašno je upravo takvo. Još ako domaćica zna da ga pripremi, slađeg od hljeba, pogača, uštipaka od ovog brašne, nema“, kaže vodeničar za InfoBijeljinu.
Za dobar kvalitet brašna, osim netretiranih žitarica bitan je kvalitet vodeničnog kamena ,volja i ljubav vodeničara.
„Nas sedmoro je otac othranio ovom vodenicom. I još troje bratića koji su ostali siročad u Drugom svjetskom ratu. Od ove vodenice je zaradio i kupio sedam komada kvalitetne zemlje“, priča sa sjetom Nedeljko.
Ono što on zaradi kao ušur, supruga Slavica proda na pijaci. Vrijedno rade u vodenici koju planiraju da renoviraju, ali i na njivi i u štali.
„Kukuruzno brašno najtraženije i kilogram košta 4 KM, pšenično je 2,5 KM, heljdino 6 maraka. Imamo i krave pa prodajem sir, kajmak i mlijeko. Sve u svemu, solidno živimo“, kaže vrijedna domaćica Slavica.
Najveće bogatstvo koje su stekli za skoro četiri decenije braka su tri sina i kćerka.
Gostoljubivi i nasmijani bračni par Kovačević nada se da će ljubav prema ovom poslu naslijediti i neko od njihove djece te da neće dozvoliti da zamre porodična tradicija i utihne čeketalo u vodenici staroj više od 100 godina.
