Lješnjaci, odnosno, orašasti plodovi lijeske, koriste se u gastronomiji i narodnoj medicini. Berba ovog voća treba biti pravovremena kako bi dobili jezgre najboljeg kvaliteta i maksimalni prinos. Suviše rano ili kasno branje nose sa sobom gubitke.
Lijeska (Corylus avellana) pripada porodici breza, a na istoj biljci razvijaju se i mali, crveni ženski i duge rese, muški cvjetovi. Cvijeta već tokom zime i ranog proljeća, u februaru i martu. Dobro oprašivanje zavisi od usklađenosti vremenskih prilika i razvoja cvjetova sorti oprašivača. Cvjetanje različitih sorti treba da je istovremeno. Postoje i samooplodne sorte lijeske, ali su prinosi veći kada se one međusobno oprašuju. Ono se obavlja pomoću vjetra koji raznosi polen iz dugih resa.
Za uzgoj lijeske potrebno je obezbjediti dobro drenirano zemljište. Biljakama neće odgovarati ni suviše plodno tlo bogato organskim materijama jer će formirati više vegetativne mase. Obično se uzgaja u formi grma, a sadnice se sade na rastojanje od četiti metra kako bi obezbjedili dovoljno prostora za neometan razvoj. Grm lijeske se redovno orezuje, a prilikom rezidbe obratiti pažnju da postignemo prozračnost i dobru osvjetljenost kroz cijelu površinu, posebno u unutrašnjosti grma. Puna produktivnost dostiže se u sedmoj godini.
Ne tresite štapom po granama
Vrijeme berbe lješnjaka zavisi od sorte, a plodovi su spremni za branje kada omotač ploda požuti i sasuši se. Kod većine sorti oni tada počinju da ispadaju iz sasušenog omotača. Berbu treba obaviti prije kišnog perioda. Kada se obavi suviše rano jezgra ploda će biti manja i imaće lošiji okus. Ukoliko zakasnimo, plodovi će biti duže izloženi napadu raznih štetočina. Ptice i glodari će dio uroda da iskoriste za svoju ishranu. Sazrijevanje lijeske nije ujednačeno i berba se često obavlja iz dva puta – krajem avgusta i tokom septembra.
Obavlja se ručno, trešenjem pojedinačnih grana ili cijelog stabla. Prije toga potrebno je pokositi travu oko grmova. Kod branja možemo ispod stabla položiti ceradu, foliju ili neko platno na koje će padati plodovi prilikom trešenja. Ručno branje je zamorno i skupo. Ovako lješnjake možemo brati kada imamo na okućnici manji broj grmova ili imamo one koji tek počinju da plodonose.
Najveću štetu ćemo napraviti ako za ovo koristimo štap kojim udaramo po grani. Tako ih samo lomimo i oštećujemo formirane pupoljke što će rezultirati slabijim urodom sljedeće godine. Zbog toga ovaj način berbe treba izbjegavati.
U modernim zasadima branje se obavlja specijaliziranim tresačima i sakupljačima. Na takav način dobijamo jeftiniju i bržu berbu lješnjaka.
Očišćeni lješnjaci čuvaju se do jedne godine
Poslije berbe plodovi se čiste od grančica i lišća i suše u tankom sloju. Sušenje je najbolje obaviti u zatvorenom prostoru sa dobrom ventilacijom tokom dvije do tri sedmice. Plodovi se očiste i stavljaju na sušenje što prije, najbolje u prvih 24 sata poslije berbe. Tokom ovog procesa, ne bi trebali biti izloženi suncu. Debljina sloja trebalo bi biti oko deset centimetara. Potrebno je povremeno promješati lješnjake kako bi se ravnomjerno prosušili. Takvi plodovi treba da imaju sadržaj vode u jezgri oko osam procenata.
Ukoliko imamo veću količinu plodova, proces se obavlja u sušarama, a temperatura ne treba biti veća od 38°C jer se jezgra veoma lako užegne. Osušeni plodovi se mogu čuvati nekoliko mjeseci u prostoriji na sobnoj temperaturi. Očišćene lješnjake treba upotrijebiti veoma brzo ili ih možemo čuvati na niskoj temperaturi do jedne godine.
