Za zločine protiv civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti u Janji u periodu od 1992. do 1994. godine u prvostepenoj presudi osuđeni su Milan Đokić 3 godine, Branislav Trišić 3 godine, Zoran Tanasić 2 godine, Žrako Milanović 2 godine i Mladen Krajišnik 2 godine.
Riječ je o brutalnom premlaćivanju civila bošnjačke nacionalnosti u pokušaju da saznaju ko od Bošnjaka u Janji posjeduje oružje.
Određene su im mjere zabrane oduzimanje putnih isprava, zabrana prelaska granice s ličnim kartama, te javljanje u nadležnu policijsku stanicu svako 15 dana. Kada je riječ o dijelu optužnice koji se odnosi na zločine protiv čovječnosti, svi optuženi su oslobođeni, svih osam, među kojima su i smrt Đulzide Durgutović (hitac u glavu dok je stajala na prozoru porodične kuće), te smrt nakon operacije usljed povreda Abdulaha Huremovića.
Savo Mršić, Milivoje Čobić i Milan Marković su oslobođeni svih optužbi.
Oni su prvobitno bili optuženi za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Janje u okviru širokog i sistematičnog napada, ali je Vijeće prekvalifikovalo djelo u ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Optuženima je na teret stavljeno da su učestvovali u progonu, nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje.
Suđenje u ovom predmetu počelo je u junu 2016. godine, a postupak je razdvojen u odnosu na trojicu optuženih. Vlado Stjepanović i Ljubiša Ikić su preminuli, a Zoran Bogdanović nije sposoban za suđenje zbog bolesti.
Na ovu presudu dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću Suda BiH.
