„Djetetu je mjesto uz roditelja – naročito u bolnici”
Jeste li znali da prisustvo roditelja uz djecu za vrijeme njihovog bolničkog liječenja, u Bosni i Hercegovini nije pravilo, već nažalost nerijetko nailazimo na ograničenja bilo u vidu osobe koja može biti pratnja (majka, otac…) ili u vidu uzrasta djeteta koje ima pravo na pratnju (do 6 ili 8 godina), iako je evidentno da se radi o prijekoj potrebi sa svu djecu. Kako dijete od 8, 9 ili 10 godina prilikom boravka u bolnici može biti samo? Da, i to je naša stvarnost.
Dokazano je da roditeljsko prisustvo uz dijete tokom boravka u bolnici smanjuje trajanje hospitalizacije i skraćuje vrijeme oporavka, kao i da odvajanje djeteta od roditelja prilikom hospitalizacije može da izazove akutnu reakciju na stres ili čak posttraumatski poremećaj. Hospitalizacija i izlaganje raznim medicinskim intervencijama (vađenje krvi, prikupljanje urina i stolice, pregledi, operativni zahvati) kod djeteta mogu dovesti do traume, koja ih nekada prati tokom čitavog njihovog života.
Upravo zato danas je u Sarajevu udruženje Baby Steps organiziralo okrugli sto na temu „Djetetu je mjesto uz roditelja – naročito u bolnici” a čiju je implementaciju podržalo Ministarstva zdravsta Kantona Sarajevo.
Na okruglom stolu, učestvovavali su ljekari, neonatolozi i pedijatri, kako domaći tako i internacionalni koji su prenijeli svoje dobre prakse, te psiholozi i pravnici, zatim predstvanici ministarstava zdravstva i
AKAZ-a (Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu FBIH), na temu važnosti prisustva roditelja uz djecu za vrijeme bolničkog liječenja.
Mirela Hadžić, koja godinama radi psihološko savjetovanje i psihoterapije sa djecom objasnila je zašto je ovo tako važna tema za psihološko zdravlje djetata:
„Dijete kao bazu sigurnosti uvijek uzima svoje roditelje, ukoliko dijete nema tu sigurnost prilikom liječenja to može izazvati velike probleme. Samo prisustvo roditelja sva briga za dijete, zatim njega bila bi puno lakša. Sva djeca koja takvu vrstu brige nisu imala prilikom hospitalizacije sa sobom nose određene anksiozne poremećaje, naročito mlađa djeca vuku traume od trenutaka kada su u bolnici boravili sami, i taj strah koji su osjećali vuku dugo godina kasnije.
Očekujemo da će okrugli sto i zaključci koji su donesni biti jasna smjernica ka nadležnim institucijama i da će što prije početi proces ostvarivanja ovog prava djece pacijenata i roditelja.
„Naša je obaveza da omogućimo da nijedno dijete ne bude samo u bolnici niti jedan sat više“.
(buka.com)
