Naša današnja priča vodi vas na sjever Pakistana, u izolirani dio Himalaje, gdje živi narod Hunza, Hunzakut ili Burušo.
Posebnu pažnju svijeta privlače time što mnogi od njih dožive stotinu i više godina (u ostatku Pakistana prosječna dob iznosi svega 67 godina).
Osim što su dugovječni, smatraju se i jednim od najsretnijih naroda.
Vrlo rijetko su bolesni i karcinom je za njih nepoznanica.
Kupaju se u ledenoj vodi, čak i zimi kada je temperatura debelo ispod nule.
Neki tvrde da njihove žene mogu zatrudnjeti i poslije 65. godine.
Sami Hunze za sebe kažu da su potomci vojnika Aleksandra Makedonskog, koji ga u nekom trenutku više nisu mogli pratiti pa su ostali živjeti na Himalaji.
Neobično je to što Hunze izgledom više podsjećaju na Europljane (puno su svjetlije puti od svojih susjeda), a jezik im je sličan baskijskom.
Lokalno uzgojena hrana i čista voda
Budući da žive u zabačenim planinskim dijelovima, Hunze sami uzgajaju svoju hranu.
Njihova je prehrana uglavnom vegetarijanska. Jedu obilje povrća, žitarica i voća, osobito marelice! Imaju samo dva obroka – doručak i ručak.
Na jelovniku Hunza često se nađu rajčice, luk, bijeli luk, špinat, mrkva, kupus, repa, cvjetača…
Hranu jedu sirovu ili kratko kuhanu tako da svi nutrijenti ostaju sačuvani.
Postoji još jedna zanimljivost vezana uz njihovu prehranu: čak po nekoliko mjeseci u godini ne jedu ništa, piju samo sok od marelice.
Oni su živi dokaz toga koliko je post zdrav i prijeko potreban za vitalnost i dugovječnost.
Piju vodu iz glečera i pripremaju čaj od biljke koju nazivaju tumuru.
Hrana bez pesticida
Hrana koju Hunze jedu nije onečišćena pesticidima. Kvalitet svoje zemlje poboljšavaju samo prirodnim organskim kompostom.
Još jedna od tajni njihove vitalnosti je i konzumacija manjih količina hrane.
Oni jedu onoliko koliko je njihovom organizmu potrebno. U tome se uveliko razlikuju od nas, zapadnjaka, koji imamo veliki problem sa prejedanjem.
Hunze se ne razbacuju s hranom, jer su svjesni toga koliko im je ona u surovom planinskom području dragocjena.
Marelice – omiljeno voće i zaštita od karcinoma
Hunze ne obolijevaju od karcinoma zahvaljujući, između ostalog, i konzumaciji kajsija i njihovih koštica, u kojima se nalazi vitamin B17, poznatiji kao amigdalin.
Kajsije jedu i svježe i sušene te ih dodaju juhama.
Od njih pripremaju i sok te ih čak miješaju s vodom dobivenom iz ledenjaka ili, pak, sa snijegom, što je njihova varijanta sladoleda.
Sušene kajsije izuzetno su bogate beta-karotenom te štite ćelije od oštećenja izazvanih djelovanjem slobodnih radikala.
