Priču pod naslovom: Živjeti sa invaliditetom piše Nejra Baltes:
Svaki dan, od škole do kuće, Jovana (12) i Dejan (8) u jednom pravcu hodaju otprilike jedan sat. Jedan je od poslednjih dana zlatne jeseni, put ih vodi preko dolina i brda i vrijeme je još dovoljno toplo za brzu šetnju.
Prohladni vjetar nosi dječiji razgovor niz mali planinski potok i Jovana navlači kapuljaču. “Biće mnogo teže tokom zime”, kaže ona. Djeca su zabrinuta zbog nadolazeće zime, kada će snijeg pokriti planinu, usporavajući ih i čineći njihov put kući dužim.
Njihova starija sestra Dejana krenula je u srednju školu. Nakon što se spusti niz brdo, vozi se autobusom do Doboja, obližnjeg grada u srednjoj Bosni. 35 KM, koliko košta Dejanina mjesečna karta za autobus, je malo bogatstvo za njene roditelje. Porodica ovo troje djece živi od uzgoja i prodaje vlastitih proizvoda, ali jedva prodaju dovoljno da kupe kartu za autobus i školski pribor za djecu.
“Život je težak kada ste daleko od svega i nema šanse da se zaposlite”, kaže Mladen, otac troje djece,
Jovane, Dejana i Dejane, “To je stalna borba.” Porodica Petković jedna je od porodica ukjljučenih u projekat “Integrirana socio-ekonomska podrška žrtvama mina u BiH”, koji finansira Evropska unija, a sufinansira World Vision Austrije i partnerske opštine. Cilj projekta je pružanje ekonomske i socijalne podrške za 200 žrtava mina i njihovih porodica u BiH , te da se potrebe i mogućnosti žrtava mina učine vidljivijim.
Projekat implementira World Vision BiH u partnerstvu sa Organizacijom amputiraca UDAS.
Nakon škole, djeca često pomažu u obavljanju poslova u kući i okolo kuće, a danas sakupljaju sijeno. Motokultivator, koji je doniran kroz projekt će im pomoći oko prevoza sijena uzbrdo. Većinu svog života sakupljali su i proizvode prenosili pješice, a sada će im motokultivator olakšati posao. I neće prevoziti samo sijeno, već i druge prinose i proizvode.
“Mi držimo krave, svinje i uzgajamo usjeve. Nije lako, ali moramo nastaviti “, kaže Mladen. “Traktor će nam omogućiti, ne samo prevoz proizvoda, ali i prevoz drva za zimu.”
Mladen je preživio minsku nesreću 1996. U šumi, nedaleko od svog imanja cijepao je drva za zimu, kada je nagazio na minu. Izgubio je prste na jednoj ruci, oštetivši drugu ruku i oči. Mladen je zbog zadobijenih povreda u kategoriji osoba sa invaliditetom od 80%.
“Ovo mi je potpuno promijenilo život, iznenada, više nisam vidio”, kaže Mladen. Šuma u području gdježive nije očišćena od mina i naučeni sopstvenim iskustvom, roditelji se plaše za svoju djecu. “Konstanto smo zabrinuti za djecu i stalno ih upozoravamo da u blizini postoji neočišćeno područje”, zaključuje Mladen.
U BiH još uvijek postoji preko 1000 kvadratnih kilometara još uvijek miniranog područja. Evropska unija je veliki donator u protivminskom djelovanju u BiH sa 46 miliona eura uloženim u protivminske aktivnosti.
Pored uklanjanja mina, EU je pružila značajnu pomoć Bosni i Hercegovini u podršci žrtvama mina i povratnicima. Broj djece koja su poginula od mina u BiH je značajno smanjen u posljednjih deset godina. Međutim, mnoga djeca i dalje žive u zajednicama pogođenim minama, gdje su njihova sigurnost i pravo na bezbrižno djetinjstvo ugroženi.
Bosna i Hercegovina tek treba da ispuni preostale obaveze prema potpisanoj Konvenciji o zabrani protiv mina. To uključuje pružanje podrške žrtvama mina u rehabilitaciji i integraciji, kao i nastavak čišćenja minirane teritorije što je prije moguće, a u svakom slučaju ne kasnije
od 2025. godine.
