Životna priča četiri sestre Zarić iz srca Majevice: “Nemamo penzije, sve same sebi stvorimo” (VIDEO)
Sestre Zarić i njihove životne priče privlače pažnju medija širom Balkana, a svojim primjerom pružaju dragocjenu lekciju mladima.

toja, Anica, Goja i Živana četiri sestre kojima se divi cijelo selo Mrtvica — i u svojim osamdesetim godinama svakodnevno neumorno rade na velikom porodičnom imanju. Iako nemaju penziju, same sebi obezbeđuju sve što im je potrebno. Nikada se nisu udavale, a zbog toga ne žale. Još uvijek nose crninu u znak žalosti za voljenima, a ispod marama kriju se blaga, nasmijana lica. Njihove sudbine su toliko posebne da ih je teško i zamisliti.
– Prije nepune dvije godine umrla nam je peta sestra, zato sada nosimo crninu, prije toga smo je godinama nosile za roditeljima. Naš otac i majka imali su šestoro sinova, svi su umrli dok su bili mali. Ostalo je nas sedam sestara, dvije su se udale i one su isto pokojne. Nas pet je ostalo da živi sa roditeljima u kući, mnogo smo ih voljeli, bilo nam je lijepo i nismo htjeli da se odvajamo od njih. Tuga za njima ni danas ne prolazi. Nikada nismo žalile što nismo imale brak, da smo htjele, mogle smo se udati – pričaju složno sestre.
Najstarija je Stoja, ima punih 86 godina i ona je prva među jednakima.
– Ona je glavna, kod nje stoji i novac. Ali mi sve zajedno radimo i tako isto i odlučujemo. Naravno da se i posvađamo, ali to sve brzo prođe. Najbolju dušu ima Goja, iako djeluje da je ljuta i neraspoložena – nije, samo je najstidljivija. Najveći živac sam ja, umijem da planem, a najžilavija je Anica – kaže najmlađa Živana u reportaži Lutajućeg Reportera. Živana stalno ima osmijeh na licu i veoma je vedre prirode.
Anica tvrdi da niko ne može da joj izađe na crtu kada je rad u polju u pitanju.
– Pitajte koga hoćete u selu, niko ne radi koliko ja mogu, a i moje sestre. Više i od muškaraca. Imamo i živinu i stoku, traktor i svu potrebnu mašinerija, kola. Kad se ujutru probudimo, ne znamo gdje ćemo prije. Imamo krave, bikove, ovce, svine, kokoške, guske. Velika polja pšenice, sijena. Same kosima i skupljamo travu, namirujemo životinje, vodimo veliko domaćinstvo. Nemamo penzije, moramo raditi, još i socijalno plaćamo. Ali ništa nam ne treba, sve sebi same stvorimo, samo da nam Bog da zdravlja – priča Anica koja smatra da su tako vitalne zato što više gladuju nego što jedu:
– Mi više gladujemo, nego što smo site. Slabo doručkujemo, ručak ponesemo u polje, a od posla ni ne stignemo cijeli da ga pojedemo. Tu je večera, koja je uglavnom redovna. Piletinu jedemo samo praznicima, ovako skuvamo neko jelo, imamo sve posijano.
Kuća u kojoj žive sređena je pod konac, a dvorište ukrašeno predivnim cvijećem.
– Nama je izgorjela rodna kuća. Tada smo prešli da živimo u kačari, pa smo malo po malo sređivali. Sada nam ništa ne treba, mi sve volimo, imamo i komšije i kumove sa kojima pijemo kafu, a drugi mogu i da nas mrze i da nas vole, to nas ne zanima – kaže Stoja.
Podvlače da ako nadležni organi ne mogu da im pomognu, ne moraju bar ni da im odmažu. Anica je na pitanje zašto nosi crninu,kroz šalu rekla da ju je ubila država.
– Ima od toga godinu dana, natovarile smo sijeno, 120 bala, kada smo ih prevozile prikolicom, zakačila se bandera, ubila me. A zvali smo da je poprave, i nisu dolazili. Slomila sam ključni kost i četiri rebra. To još nije popravljeno – priča Anica, koja je u 82. godini najveselija i najvitalnija.
Ne kaju se ni zbog čega, postupale su onako kako su željele i osjećale, te kako ih najčešće pitaju da li im je žao što nisu imale muža, sve odlučno negiraju.
– Mi smo tako odabrale, imale smo prilike, nismo htjele. samo ima pravo izbora. Gledamo i kako se mnoge žene pate u braku, nama je zajedno lijepo. Radimo i obezbijeđujemo sebi za život. Živana, iako djeluje najveselija i da najmanje radi, nije tako. Ona i kuva, i sređuje kuću, ali ide i u polje i štalu, šta je potrebno – priča najstarija sestre Stoja i dodaje:
– Imamo mnogo zemljišta. Za poslove koje ne znamo da radimo, kao što je sijanje, platimo radnika. Moramo da odvojimo za to, za ogrjev. Balirale smo prije same, ali to više ne možemo. Kako radimo, tako nam je – zaključila je, prenosi Stil.
Srpskainfo