Mubina Đozić bila je ćerka prvog bratunačkog efendije Abida Đozića, a prednjačila je u odnosu na druge žene, kao moderna i aktivna žena.
Rođena je 1926. godine. Bila je prvo muslimansko žensko dijete u Bratuncu koje je steklo osnovno obrazovanje. Kao efendijina ćerka, svojim primjerom je otvorila vrata škole za sve muslimanske, ali i nemuslimanske djevojčice, kojima je školovanje bilo zabranjeno iz vjerskih ili nekih drugih razloga.
Sa 15 godina Mubina je u Drugom svjetskom ratu učestvovala u borbi protiv okupatora, i to na raznim vojnim poljima. Rame uz rame, pratila je brata Ekbera, borca Narodnooslobodilačkog rata, kojem je bila kurir.
U mladosti je Mubina oblilovala zrelošću i inteligencijom. Predvodila je, čini se, posebno muslimanske žene koje će se dosta kasnije ohrabriti i uzeti učešće i životu koje im je Bog podario kao i muškarcima. U svom stalnom prednjačenju, ona je imala najveću podršku u porodici, koja je za shvatanja u tom vremenu bila dosta napredna, iako je živjela u šerijatu. O ugledu koji je uživala porodica Đozić dovoljno govori činjenica da je u njihovoj kući često odsijedao pisac Meša Selimović, koji je bio veliki prijatelj efendije Abida.
Svoj radni vijek Mubina je provela u drvnoj industriji. Radila je naizmjenično u ŠG „Drina“, potom u „Pilani“, pa „Jaseniku“, gdje je i dočekala penziju. Uporedo sa poslom, koji je vrlo odgovorno obavljala, Mubina je dugo godina bila članica KUD-a „Tamburica“. Ovo društvo djelovalo je u toku, ali i nakon Drugog svjetskog rata.
Kao veliki ljubitelj pisane riječi, Mubina je uvijek sa ponosom govorila i o knjigama koje je pročitala. Zna se da je voljela Kikića i Dizdarevića, Šantića, kao i Mešu Selimovića.
Uz društveni angažman i posao koji je obavljala, Mubina se bavila i humanitarnim radom. Pomagala je u odgajanju ratne siročadi i sirotinjske djece. Zahvaljujući neiscrpnoj ljubavi koju je osjećala prema djeci, bratunačkoj siročadi nije nedostajao topli zagrljaj majke.
Njenu humanost osjetile su i mnogobrojne žene, kojima je u teškim poslijeratnim godinama držala različite kurseve. Uložila je velike napore da ih poduči o tome kako brinuti o domaćinstvu, higijeni i odgoju djece. U gladnim godinama nesebično se uključila u velike humanitarne akcije sakupljanja hrane i drugih potrepština za ugroženo stanovništvo Bratunca.
Bila je jedna od žena koje nisu žalile dragocjeno vrijeme i trud dok su dizale Bratunac iz pepela. Pomogla je u izgradnji Zadružnog doma u čijem se sastavu nalazilo i kino, ali i podizanju drugih objekata.
Umrla je u 73. godini života. Iza Mubine su ostala mnogobrojna plemenita djela, nastala u godinama kada se glas žena rijetko čuo.
Bila je jedna od prvih žena koje su ponijele najteže breme borbe za emancipaciju muslimanskih žena u društvu.
(UPS Media)
