Kad god imam slobodno, gledam da odem u svoje selo, ali život profesionalca to baš i ne dozvoljava često, priča za InfoBijeljinu Strahinja Manojlović, iz Branjeva kod Zvornika, koji fudbal trenira od sedme godine, dok je danas golman “Radničkog” iz Niša, a mnogi kažu i da je jedan od najperspektivnijih čuvara mreže sa naših prostora.
Nedostaju mu, ističe, i porodica i prijatelji iz rodnog kraja, ali već je navikao na to. To je, poručuje, sastavni dio odricanja u ovom poslu.
Kada je u pitanju njegov uspjeh na terenu, smatra da talenat nije ključan faktor, već rad i upornost.
“A što se tiče golmanskih kvaliteta, izdvojio bih igru nogom, jer u današnjem fudbalu golmani dosta utiču na bild up – ulazak u igru koji se dosta forsira u savrenom fudbalu” – kaže Manojlović za InfoBijeljinu.
Fudbal je počeo da trenira od sedme godine, a zanimljivo je da je prvo igrao beka. Međutim, na jednoj utakmici je falio golman, a generalno, kako nam sa osmijehom kaže, nije volio da trči i bio je malo “puniji”.
“Stao sam na gol i od tada sam se zaljubio u golmansku poziciju. I to traje sve do danas – kaže nam Manojlović.
Na pitanje sa koliko godina je shvatio da je fudbal sport koji će kreirati njegovu budućnost, priča nam da je to sigurno bilo kada je imao 12 godina, kada je otišao od kuće da živi u Bijeljinu, u Etno selo Stanisići.
“Tada su ljudi prepoznali moj talenat, i doveli me kao mladog talentovanog golmana. Tada sam prvi put shvatio da bih mogao u budućnosti da se profesionalno bavim fudbalom. Do tada je to sve bilo iz dječije ljubavi“ – pojašnjava Manojlović.
Počeo je, prisjeća se, u lokalnom selu gdje je i živio, poslije toga slijedi odlazak u “Zvijezdu 09” gdje je proveo prelijepih šest godina, odrastao, završio srednju školu. Tom klubu je, kaže, mnogo zahvalan jer su ga na neki način izveli na pravi put.
“Poslije toga slijedi odlazak u ‘Mačvu’ iz Šapca gdje sam proveo pola godine, gdje se kockice nisu baš namjestile, doživio sam jednu povredu koja me odvojila sa terena nekih mjesec dana” – kaže nam Manojlović.
Nakon toga uslijedio je odlazak u “Grafičar” na poziv trenera Bojana Jorgačevića koji mu je puno pomogao na psihičkom i fizičkom stanju.
“Da kažem – vratio me u život. Tu sam ostao godinu dana, prošao sam pripreme kod Dejana Stankovića u ‘Crvenoj zvezdi’, nije se namjestilo da ostanem. Nakon toga sam tražio iskorak dalje i ukazala se prilika da odem u ‘Javor’ iz Ivanjice. Ipak je ‘Javor’ tada bio u Super ligi Srbije i svidjela mi se prilika za novi izazov. Tu ostajem godinu i po dana i selim se u ‘Radnički’ iz Niša gdje ostajem sve do danas” – priča nam Manojlović.
Na pitanje sjeća li se neke utakmice koja mu je ostala u posebno lijepom sjećanju, kaže nam da ih je bilo više.
“To je sigurno moj debi u ‘Javoru’ u Super ligi Srbije protiv ekipe ‘Mladost Gat’ kada sam proglašen za igrača utakmice i igrača čitavog kola. Poslije toga sam proglašen i za igrača mjeseca Mozzart bet Super lige Srbije. I u ‘Radničkom’ bih izdvojio utakmicu protiv ‘Partizana’ na Čairu kada smo odigrali 2:2 i isto sam proglašen za igrača kola” – kaže Manojlović.
On je u Zvorniku na početku 2025. proglašen za sportskog ambasadora za 2024. godinu.
“Svakako da mi takva priznanja znače, jer znam da sam na pravom putu. Velika mi je čast biti sportski amabasador grada gdje sam rođen, a isto bih izdvojio i nagradu kada sam proglašen za najboljeg sportistu grada Ivanjice za 2023. godinu” – kaže nam Manojlović.
On je bio član U-21 reprezentacije Srbije, što mu je, kaže, velika čast i odgovornost. Mnogo dobrih prijatelja je tamo upoznao, a i dres reprezentacije, kazuje nam, nosi velike emocije
Na naše pitanje dres kojeg evropskog kluba bi volio da obuče, on kaže da je njegov omiljeni klub Real Madrid, pa bi se odlučio taj klub.
