Za Muliju Hambiralović (94) iz Zvornika, ramazan, peti mjesec hidžretske godine, osim ranijeg ustajanja i odricanja od jednog obroka dnevno, ne remeti njene svakodnevne navike. Kaže da posti do svoje sedme godine.
Nakon sehura klanja sabah-namaz, ponovo odspava nekoliko sati. Kada se probudi, slijedi čitanje „Dnevnog avaza“, koji joj svako jutro donosi zet. Novine čita do podne, nakon čega slijedi neizbježan podnevni odmor do ikindija-namaza.
Pored svakodnevnog učenja Kur’ana, poslije ikindija-namaza uz ramazan iz ruku ne ispušta ovu svetu knjigu. Uči Ja’sine i Fatihe za svoje najmilije, sve šehide, komšije i prijatelje. To čini do pred iftar, a nakon iftara, kaže, slijede akšam-namaz i kafa u krugu porodice. Dan završava klanjanjem jacija-namaza, jer na teravije ne može ići zbog bolova u nogama i zbog toga sve namaze klanja sjedeći.
Sjeća se ramazana za vrijeme dva rata i onih u svim godišnjim dobima. Postila je dok je radila teške poslove u zvorničkim fabrikama „Šperploča“ i „Standard“ te posljednjeg rata u izbjeglištvu u Austriji.
– Dok sam radila, polusatnu pauzu u drugoj smjeni koristila sam za vrijeme iftara i nikome to nije smetalo. Postila sam u ljetnim mjesecima, kada su dani dugi i topli i sve se to uz Božiju pomoć i željom za ramazanom lako podnosilo – kazala nam je Hambiralović.
Kaže kako bi se, da nema bolova u nogama, mogla u svojoj 94. godini pohvaliti zdravljem. Dobro vidi i čuje, čita bez naočala, a Ja’sin, neke ajete Kur’ana i razne dove uči napamet.
