Četrdeseta priča
Juni je počeo pretoplo i oznojeno. Sa pretprazničnom gužvom, borbom za zadnju kilu šećera po staroj cijeni i
dugačkim spiskovima onih koji ne plaćaju komunalne usluge.
Spiskovi komunalnih dužnika, istaknuti na najvidljivijim mjestima, događaj su sezone, hit naše oglasno – plakatske umjetnosti. Pred njima su grozdovi kibicera, kao pred nekom elitnom izložbom. Šteta je samo što nisu smješteni u hladovinu, jer na nesnosnoj vrućini ljudi padaju u nesvjest a da ne uspiju odgustirati ni frtalj popisanih imena svojih komšija, sugrađana, braće i sestara. Taj neodoljivi plijen za zluradu radoznalost je važno osvježenje ovog dosadnog vrelog ljeta.
Najrjeđi posjetioci ulične izložbe „ZVORNIČKO DUŽNIČKO LJETO ’88 ” su, razumljivo, ovi čija su imena izložena, ali poneki i među njima navrate. To su oni iskusniji, sa zavidnom dužničkom tradicijom, pa im stavljanje na „ spisak srama ” ne pada tako teško. Sada im čak i godi to što je spisak dugačak i što autori postavke nisu izložili samo „ sitnu ribu ” već i neka, za naše prilike zvučnija imena. Kapitalce. To se uklapa u opšte društvene tokove demokratizacije i izjednačavanja građana pred ulicom što se u ranijim sličnim situacijama vješto eskiviralo.
Juni, srećom, nije počeo onim pravim poplavama, ali je počeo poplavom referata. U radnim organizacijama, mjesnim zajednicama i mnogim drugim punkto vima. Sve prolazi, samo referati ostaju. Pa su još i sve duži, mada na isti kalup. Pričaju o uspješnom razvoju u prošlosti i budućnosti koja se smiješi. Samo se sadašnjost, uglavnom, zaobilazi. Ona ne samo da se ne smiješi, nego sve više plače.
Moja koleginica je na 38 stepeni snimila jedan dugačak govor na Šepačkom mostu. I hajde sad što je bila paklena vrućina, ali radilo se o ponavljanju fraza i referata iz prošlih godina. Omiljenog odavanja priznanja slavnoj Drini što „ spaja a ne razdvaja ”. To o „ spajajućoj ” ulozi Drine slušam već dvije decenije.Kad je na taj isti most u Šepku prije skoro petnaest godina postavljen kamen temeljaac, jedan je Bosanac, što se uklapa u simboliku, nosio transparent na kojem je pisalo „ Drina spaja, a ne razdvaja narode ”. I nešto mislim, šta bismo mi bez Drine. Daje nam struju,šljunak, pijesak, pa nas još i spaja. No dobro, spojila nas je već jednom i hajde sad da i sami nešto radimo.
Zvornicki.ba)
