Emir i Adelisa Dreca nastavili su porodičnu tradiciju dugu petnaest godina i razvili ozbiljnu proizvodnju presade i povrća.
“Odrasli smo uz zemlju i rad. To nije bila odluka preko noći, nego nešto što nosite u sebi od djetinjstva. Krenuli smo skromno, ali uz mnogo truda i odricanja uspjeli smo proširiti proizvodnju i steći povjerenje kupaca. Danas nam je poljoprivreda način života” – kaže Emir.
Temelje ove priče postavio je Emirov otac, koji je pokrenuo porodični posao, a supružnici Dreca danas su uključeni su u sve faze rada od sjetve i proizvodnje presade do sadnje, održavanja i prodaje.
“Otac je nosilac svega. Njegova upornost i znanje razlog su što danas imamo ozbiljnu i prepoznatljivu proizvodnju. Funkcionišemo kao tim. Svako ima svoju ulogu i upravo ta porodična povezanost naša je najveća snaga” – kaže Adelisa.
Naglašavaju da je poljoprivreda posao bez radnog vremena. Počeli su sa svega 100 kvadratnih metara, a danas obrađuju čak 1.800 kvadrata pod plastenicima.
“Ovo nije posao koji traje osam sati. Biljke ne čekaju ni praznike ni umor. Svaki dan nosi novu obavezu. Proizvodimo raznovrsnu presadu i povrće, papriku, krastavac, kupus, patlidžan i druge kulture. Na otvorenom uzgajamo kupus na oko sedam dunuma, te patlidžan i kukuruz na dodatna dva dunuma”, precizira Emir.
Posebno zahtjevna je proizvodnja presade.
“Tu je svaki detalj važan, temperatura, vlaga, kvalitet sjemena i pravilna njega. Sve to zahtijeva i finansijska ulaganja i veliku odgovornost”, objašnjava Adelisa.
Počeci su, priznaju, bili teški.
“Sve se radilo ručno, bez savremene opreme. Svaka sezona nosi neizvjesnost, od vremenskih prilika do plasmana proizvoda. Ali učili smo iz grešaka i polako gradili sistem”, kaže Emir.
Iako nemaju siguran plasman, proizvode uspijevaju prodati stalnim kupcima i na pijaci. Porodični biznis su i zvanično registrovali, čime su dodatno učvrstili povjerenje kupaca. Podsticaji države, kažu, pomažu u održavanju proizvodnje i novim ulaganjima. Mladima poručuju da ne odustaju lako.
“Najveća nagrada nam je kada se kupci vraćaju. To znači da prepoznaju kvalitet i trud. Poljoprivreda traži rad i odricanja, ali pruža osjećaj da gradite nešto svoje. Ako volite zemlju i želite stvarati, ovaj posao vas može obogatiti iskustvom i ponosom”, zaključuju Emir i Adelisa Dreca.
U vremenu kada je odlazak često prva opcija, njihova priča pokazuje da se budućnost može graditi i tamo gdje je sve počelo, na vlastitoj zemlji.
