Svoj radni vijek započela je krajem 1983. godine. Pune 32 godine radila je u porođajnoj sali I bila je uz hiljade majki u njihovim najvažnijim trenucima i pomogla da hiljade djece dođu na ovaj svijet.
Posljednjih deset godina radnog staža obavljala je dužnost odgovorne sestre Odjeljenja ginekologije, nastavljajući da svojim znanjem, iskustvom i autoritetom doprinosi kvalitetu rada i brizi o pacijentima.
Generacije roditelja pamte njen glas, njenu sigurnost i odlučnost. Generacije koleginica i kolega pamte njenu stručnost, odgovornost i nesebičnu posvećenost poslu. Bila je uvijek direktna i otvorena, ali vođena jednim ciljem – da svaki pacijent dobije najbolju moguću njegu i pažnju.
Njena profesionalna i ljudska veličina posebno je došla do izražaja tokom ratnih godina. U najtežim okolnostima, kada su u porodilištu ostale samo četiri babice, zajedno su danonoćno radile, često i po 24 časa bez prekida. Uz pomoć ljekara sa drugih odjeljenja obavljale su porođaje i brinule o pacijentkinjama, pokazujući nevjerovatnu hrabrost, požrtvovanost i odgovornost. Zahvaljujući takvim ljudima, porodilište je nastavilo da radi i u najtežim vremenima.
Teško je riječima opisati koliko je traga ostavila jedna babica u zdravstvenoj ustanovi. Toliko hrabrosti, reda, odgovornosti, iskustva i ljubavi prema poslu bilo je sabrano u osobi koju su poštovali i koleginice i ljekari, a kojoj su pacijentkinje vjerovale bez rezerve.
Njeno ime ostaje trajno upisano u istoriju zvorničkog porodilišta i u sjećanjima mnogobrojnih porodica čija je životna priča počela upravo uz njenu pomoć.
U ime direktora bolnice Ivana Popovića, rukovodstva ustanove I kolektiva bolnice hvala našoj Đuki za sve godine predanog rada, za svaki novi život koji je dočekala, za svaku podršku koju je pružila i za primjer koji je ostavila generacijama zdravstvenih radnika.
Želimo Vam mnogo zdravlja, sreće i lijepih trenutaka u penzionerskim danima. Vaše porodilište će Vas uvijek pamtiti sa posebnim poštovanjem i zahvalnošću.
