Na suđenju Miroslavu Markoviću, optuženom za zločin počinjen u zvorničkom selu Lokanj, svjedok Optužbe je ispričao da su srpski vojnici, po zarobljavanju civila koji su se kretali u koloni, razdvajali one koji nisu bili iz ugljevičke općine.
Sead Mujkanović je izjavio da je u Teočak došao kako bi “izvukao” suprugu i maloljetno dijete, da su civilne vlasti organizovale prebacivanje prema Sapni i da je kolona krenula 14. jula 1992. godine.
Prema svjedoku, kamioni su vozili dokle su mogli, nakon čega je formirana kolona duga više od 500 metara, da ih je do pola puta pratilo osam naoružanih ljudi, nakon čega su im rekli da su sigurni, kao i da je on bio na začelju.
“Zapucali su rafali. Zalegao sam na prsa i gledao gdje mi je dijete. Kolona je presječena na dva dijela, i prvi dio više ne vidim. Srpski vojnici dovikuju da se predamo, da nam neće ništa i da će nas provesti tamo gdje hoćemo. Počeli su da nam prilaze, u početku ih je bilo trojica. Fino su pričali s nama dok nije došlo pojačanje”, istakao je svjedok.
Kako je kazao, po dolasku pojačanja – prije nego ih je vojska počela vezati žicom, tući i maltretirati – ljudi su tjerani da se tuku međusobno.
“Mislim da je bilo i policije među njima. Pitali su: ‘Ko nije opština Ugljevik?’, i da se razdvojimo. Samo nas je trojica bilo koji nismo iz Ugljevika i samo smo mi ostali živi”, naglasio je svjedok.
Kako je rekao, muškarce koji nisu bili iz Ugljevika, skupa sa tri žene, dvoje djece i desetak ostalih, proveli su kroz šumu u mjesto za koje je saznao da se zove Lokanj. Muškarci koji su bili iz ugljevičke općine odvojeni su s druge strane ceste, gdje su ih tukli.
Svjedok je naveo da je saslušavan u nekom objektu u Lokanju, nakon čega je sa suprugom te još dvojicom muškaraca, dvije žene i djecom – autobusom u kojem je bila policija – prebačen u policiju u Zvornik, potom u Ugljevik i logor “Batković”, odakle je razmijenjen.
Odbrani je svjedok kazao da je imao pušku, da su neki imali pištolje sa dozvolama, ali da iz kolone niko nije poginuo u borbi jer nije bilo otpora.
Optužnica tereti Markovića za zatvaranje, zlostavljanje i ubistva bošnjačkih civila na području zvorničkog sela Lokanj u julu 1992. godine. On se tereti da je ove zločine počinio kao pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije na nesrpsko civilno stanovništvo na širem području Zvornika.
Habib Dautović je posvjedočio da su u koloni bila 124 čovjeka, uključujući žene i djecu, da su prošli Lokanj i da se zapucalo kada su došli u Saviće.
“Nije bilo ni 100 metara od njihovih rovova. Vidio sam tri-četiri policajca, vojska im trči u pomoć. Trebalo je 100 metara prepuzati ako hoćeš da izvučeš živu glavu. Na Zečiju kosu nas je izašlo 22. Kasnije su došla još trojica, koji su se otrgnuli od ovih što su zatočeni. Oko 40 nas je tada prešlo”, istakao je svjedok i dodao da za ove što su ostali, kako je rekao, ništa nije znao dok nisu razmjenom došli leševi.
Odbrani je svjedok kazao da se nakon 15 dana vratio u Teočak i da je prošao ispod Laza i Damjanovića.
Svjedok Taib Mehić je ispričao da je dobio informacije da je njegov brat Muhamed ubijen u Lokanju, odnosno da je od drugih najprije čuo da je nestao, kao i da je identifikovao njegovo tijelo nakon jedne od razmjena.
Suđenje se nastavlja 1. aprila.
Svjedoci u Sudnici prepoznali Spasojevića i iznijeli optužbe na njegov račun
Na suđenju za zločin počinjen na području Zvornika, svjedokinja Državnog tužilaštva je rekla kako je u školi u selu Malešić čula kada je Dušan Spasojević rekao zaštićenoj svjedokinji “A” da krene s njim, što je ona i učinila.
Svjedokinja A.P. prisjetila se napada na njeno selo Jusići krajem maja 1992. godine, kazavši da je tada kao sedamanestogodišnjakinja odvedena sa porodicom i drugim stanovnicima u školu u Malešiću. U jednom trenutku, kako je navela, dvojica vojnika su iz učionice odveli njenog oca i još jednu osobu, koji se nisu vratili.
Svjedokinja je istakla da su nedugo nakon toga ponovo ušli vojnici u učionicu.
“Ulazi gospodin ovaj ovdje što sjedi, prepoznajem ga – Dušan Spasojević. Poznajem ga lično… Čula sam kako je gospodin rekao svjedokinji ‘A’ da ide s njim da donese mlijeko za bebu. Otišla je za njim”, izjavila je svjedokinja pojasnivši da je optuženog prepoznala po glasu.
Svjedokinja nije mogla precizirati nakon koliko vremena se svjedokinja “A” vratila.
Na upit da li je bilo priče dok je bila u Malešiću da je neko silovan, svjedokinja je pojasnila da nije, dodavši kroz suze da je bila uplašena i zabrinuta za oca, te da je ništa nije zanimalo.
Tužilaštvo BiH tereti Spasojevića da je kao pripadnik Teritorijalne odbrane Malešići (općina Zvornik) prisiljavao drugu osobu na seksualni odnos ili silovanje. Prema optužnici ovo djelo je počinio 27. maja 1992. u Osnovnoj školi u mjestu Malešić, općina Zvornik, u predvečernjim satima, odjeven u vojnu uniformu i naoružan vatrenim oružjem.
Spasojević je, kako je navedeno u optužnici, ušao u učionicu u kojoj su se nalazile zatočene osobe, izveo svjedokinju “A” pod izgovorom da donesu hranu za njenu bebu, a potom je silovao iza škole.
Druga svjedokinja A.B. potvrdila je da se napad na selo Jusiće dogodio u maju 1992. i da je odvođena u školu u Malešiću. Dodala je da je iz škole bio odveden njen otac s još jednom osobom.
Svjedokinja, koja je tada imala deset godina, prisjetila se kako je ušao jedan vojnik u učionicu, pozvao svjedokinju “A” da ide izađe i donese mlijeko. Dodala je da ju je “A” uhvatila za ruku i da je izašla s njom napolje.
“Tada sam bila vraćena u učionicu od gospodina. Taj vojnik je Dušan”, rekla je svjedokinja, dodavši da su ga drugi vojnici tako oslovljavali. Ona je naglasila da je taj vojnik išao ispred njih i da mu nije vidjela lice.
Odbrana je istakla kako svjedokinja u ranijoj izjavi nije spomenula tog vojnika kao Dušana i upitala je da li je optuženi taj Dušan, na šta je ona odgovorila: “Ako možete vratite ga prije 20 godina i reći ću da je taj”.
Suđenje će se nastaviti 18. marta.
(detektor)
