Presuda Goranu Maksimoviću i još sedmorici optuženih za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Zvornika biće izrečena 28. januara, nakon više od šest i po godina suđenja.
Na kraju suđenja završnu riječ iznijela je Odbrana Miće Manojlovića, koja je ocijenila da krivica optuženog nije dokazana van razumne sumnje.
“Smatram da Tužilaštvo u dokaznom postupku nije dokazalo da je Mićo Manojlović izvršio zločin protiv čovječnosti niti bilo koje drugo djelo”, kazao je branilac Radivoje Lazarević.
Za zločin počinjen u selu Lokanj kod Zvornika, s Manojlovićem se sudi Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću i Raji Lazareviću. Njima je na teret stavljen napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, kao i za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
Odbrana Manojlovića navela je da se Tužilaštvo u završnoj riječi, u odnosu na odgovornost optuženog, pozvalo na svjedoke Milana Gajića i S-7. Branilac Lazarević je naveo da je Gajić u istrazi bio zaštićeni svjedok i da je teretio Manojlovića, a da je na suđenju tražio da svjedoči bez zaštite identiteta i da je svjedočio drugačije.
On je analizirao iskaze drugih svjedoka Tužilaštva i Odbrana, navodeći da su suprotni svjedočenju Gajića. Tvrdnja Tužilaštva da je S-7 potvrdio navode Gajića, prema riječima branioca, nije tačna. Dodao je da su Gajićeve izjave iz istrage bile nezakonite, te da mu nije bio dodijeljen pravni savjetnik iako ga je tražio.
Lazarević se osvrnuo na sudsku praksu i slične slučajeve u kojima jedan svjedok tereti optuženog.
“Nema dokaza koji potkrepljuju svjedočenje Gajića, a postoje drugi dokazi Odbrana i Tužilaštva koji se konfrontiraju s njegovim iskazom”, rekao je Lazarević.
On je napomenuo da se u optužnici navodi da je iz kolone, koja je brojala oko 120 ljudi, zarobljeno njih 86, od kojih je 76 ubijeno na lokacijama Vidrovine i Njiverice. Lazarević je kazao da je tokom suđenja zabilježio najmanje imena osam ljudi iz kolone za koje su njihovi rođaci rekli da su poginuli u borbama.
Dodao je da se optuženima ne stavljaju na teret ubistva na lokaciji Vidrovine. Kazao je da ne bi bilo fer da se optuženima na teret stavljaju ljudi stradali na toj lokaciji, kao ni oni koji su poginuli u borbama.
Optuženi Manojlović je u završnom obraćanju naveo nekoliko slučajeva u kojima je pomogao ljudima bošnjačke nacionalnosti tokom rata i poslije.
“Ja stvarno nisam krivac. Nisam ljude cijenio kroz vjeru i naciju”, rekao je Manojlović.
Na današnjem ročištu nije bio prisutan optuženi Drašković zbog zdravstvenog stanja. Na osnovu medicinske dokumentacije, saglasnosti optuženog i drugih učesnika u postupku, Vijeće je donijelo odluku da se suđenje nastavi bez njega.
Suđenje u ovom predmetu počelo je u aprilu 2015. godine.
