Na suđenju za zločine počinjene na području Bratunca 1992. godine, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine su govorili o zatvaranju, premlaćivanju i odvođenju iz fiskulturne sale osnovne škole „Vuk Karadžić“.
Zaštićeni svjedok S-26 je ispričao kako je iz kuće svog punca odveden u fiskulturnu salu osnovne škole „Vuk Karadžić“. Tu su već bili neki ljudi iz Hranče i Bratunca, a prema njegovom sjećanju bilo je i djece.
„Tri su čovjeka u sali bila i dolazila je jedna žena, plavuša, koja je rezala nožem momke po čelu. Ko je god izveden nikada se nije vratio“, rekao je S-26, dodajući kako su iz sale odvedeni i ubijeni Ramo Karić, izvjesni Delić sa dva sina i izvjesni Šaban sa dva sina, koji je tražio da mu makar jednog poštede.
„Drugi dan uzimaju mene ispod ruke i izvode u hodnik. S jedne strane je Mungos, a s druge Brane Jovanović. Kada su me izveli Brane me udara čizmom u stomak, a Mungos kundakom u glavu. Deset ljudi me tuklo i nakon toga su me vratili ponovo u salu“, rekao je S-26, dodavši kako je u sali gledao premlaćivanja ljudi.
Na pitanje tužioca Ahmeda Mešića, S-26 je rekao kako je vidio optuženog Trišića u hodniku i na stepenicama, te da je na sebi imao šareno odijelo i nosio automatsku pušku. On je opisao kako je Trišić na haubu džipa stavljao Medu Verlaševića te se zalijetao prema zidu škole i kočio, nakon čega je Verlašević udarao u zid. Rekao je i da je tu kod škole ubijen Redžo Arifović.
S-26 je rekao kako su ga treći dan teško pretučenog ubacili sa drugima na kamion, sa kog su skinuti Hajro Džafić, te Abdurahman i Ćamil Ramić, a da je ispred kamiona bio i Trišić. Tim kamionom zatvorenici su prebačeni na Pale, objasnio je.
Na pitanje branioca Miodraga Stojanovića, da li je vidio da je njegov klijent ubio Arifovića, S-26 je rekao da je „vidio da ga stavljaju uza zid i da je pucano u njega iz puške“, dodavši kako se ne sjeća gdje je bio Trišić jer je bilo 100 ljudi u odijelima. Odgovarajući na pitanja branioca S-26 je rekao da Trišića nikada nije vidio u sali, ali da je on bio tu od prvog dana pred školom.
Optužnica tereti Trišića po 22 tačke da je 1992. godine, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), zajedno s drugim formacijama učestvovao u progonu civila bošnjačke nacionalnosti – zatvaranjima, prisilnim nestankom, mučenjem i ubistvima.
Trišić se tereti da je 3. maja 1992., naoružan i uniformisan, zajedno s drugim osobama, uputio 50 žena i djece iz sela Hranča prema autobuskoj stanici, gdje je već bilo oko 250 mještana, nakon čega su odvedeni na stadion “Bratstvo”. Kasnije su, prema optužnici, zapaljene 43 kuće u zaseoku Ramići.
Zaštićeni svjedok S-4 je ispričao kako su u maju 1992. krenula odvođenja muslimana na stadion Fudbalskog kluba „Bratstvo“, gdje su ih prvo pljačkali pa tukli, a potom razdvajali žene i djecu od muškaraca. Na pitanje tužioca objasnio je kako su to radili Bane Makedonac i Karabaja, ali i neki domaći ljudi iz Bratunca. Muškarci su potom vođeni u OŠ „Vuk Karadžić“.
S-4 je rekao kako je sala bila prenatrpana, prema njegovoj procjeni oko 300 ljudi, te da su dan nakon što je tu stigao iznijeli tijela devet ljudi koji su se ugušili.
„Jedne večeri se pojavio Milan Trišić. Imao je SMB odijelo. Došao je na vrata i tražio da ustane Ramo Karić. Nakon što se javio, Trišić je rekao ‘ti Krljo, izađi’. Izveden je. Čulo se zapomaganje i pucnjevi, taj čovjek je ubijen“, ispričao je S-4.
On je rekao kako je dan poslije izveden na strijeljanje u hangar koji se nalazio u krugu škole. Umjesto strijeljanja jedan od vojnika je rekao da natovare tijela mrtvih na tamić komunalnog preduzeća.
Na pitanje Stojanovića da li je njegov branjenik tukao „Krlju“ u sali, S-4 je odgovorio da nije, nego ga je sačekao na vratima i izveo. Stojanović je pitao da li je Karić ubijen na mostu, a njegovo tijelo pronađeno nizvodno u Janji, S-4 je rekao da je to drugi Ramo Karić, a da je „Krljo“ stradao od metka.
Suđenje će biti nastavljeno 19. jula.
