Mještani Tršića kod Zvornika su odlučili da presaviju tabak i pokrenu tužbu protiv Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske radi poništenja rješenja Ministarstva za izdatu ekološku dozvola za gradnju asfaltne baze privrednom društvu „Keso gradnja“ d.o.o. Zvornik od 6. juna ove godine.
Putem tužbe žele da pobiju upravni akt iz razloga što smatraju da u njemu nije nikako ili nije pravilno primjenjen zakon i propis zasnovan na Zakonu o zaštiti životne sredine, da izdavanjem dozvole nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da je nadležni organ, rješavajući po slobodnoj ocjeni, prekoračio granice ovlaštenja koja su mu data zakonom i odlučio suprotno datom ovlašćenju.
Ministarstvo je „Keso gradnji“ izdalo ekološku dozvolu u njihovom mjestu za postrojenje za proizvodnju asfalta sa pratećim sadržajima na tri parcele u Tršiću kapaciteta 60 t/h, a mještani smatraju da su u postupku izdavanja rješenja povrijeđena njihova prava na zdravu životnu sredinu, odnosno konkretno u upravnom postupku tužitelji će nastojati da dokažu da Ministarstvo nije pravilno primjenilo odredbe Zakona o zaštiti životne sredine RS, Zakona o zaštiti vazduha, Zakona o zaštiti prirode, Zakona o upravljanju otpadom, Zakona o vodama niti podzakonskih akata iz tih zakona. Da nije primjenilo ni odredbe Pravilnika o projektima za koje se sprovodi procjena uticaja na životnu sredinu i kriterijumima za odlučivanje o potrebi sprovođenja i obimu procjene uticaja na životnu sredinu, a što je, po njihovim stavovima, bilo dužno.
„Smatramo da je umjesto samo javnog uvida u dokumentaciju, ministarstvo bilo dužno da u jedinici lokalne samouprave organizuje javnu raspravu u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine RS. Ministarstvo je postupilo na ovakav način u korist investitora, jer bi u suprotnom bilo dužno da obaveže investitora da sačini prvo Studiju, zato što se radi postrojenju za proizvodnju cementnog klinkera i postrojenja za proizvodnju cementa“ – stav je mještana Tršića iznesen u tužbi.
Dodatmo, mještani ovog naselja su i mišljenja da je bilo neophodno sprovesti proceduru procjene uticaja iz razloga što je asfaltna baza predviđena za gradnju na graničnom dijelu sa Republikom Srbijom što se u Rješenju ministarstva uopšte ne spominje, te da će biti locirana uz kratere ispunjene vodom i povezane sa rijekom Drinom u koju bi se neizostavno ispuštao otpad u procesu proizvodnje baze. Tršićani su posebno ukazali na činjenicu da je asfaltno postrojenje koje se monitira proizvedeno sada već davne 1991. godine, nabavljeno u Mrkonjić Gradu, a zbog čega se postavlja dilema da li zastarjela oprema može zadovoljiti ekološke norme, a naročito zbog blizine rijeke Drine, preciznije, udaljenosti od korita svega 450 metara.
„Od početka ukazujemo na postojanje vodenih površina u blizini buduće baze, koje su nastale usljed iskopavanja šljunka i koje su povezane sa rijekom Drinom, kao i činjenice da se u neposrednoj blizini nalaze stambeni objekti koji koriste bunarsku vodu i koji će biti primorani udisati zagađen zrak. Ljuti smo na Ministarstvo i zbog toga što je i pored zabrane gradnje od strane građevinskog inspektora Grada Zvornik, zbog nepostojanja validne građevinske dozvole, ono izdalo ekološku dozvolu investitoru, zbog čega otvoreno sumnjamo na postojanje korupcije u cijelom slučaju“ – kažu Tršićani.
Traže od Okružnog suda u Banjaluci da uvaži argumente iz tužbe, pa očekuju da sud upravni akt Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS u cijelosti poništi i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
