Internetom kruži viralni snimak izvijesnog Alije sa planine Vlašić koji ide u susret crnom medvjedu koji se pojavio u divljini. Alija ide hrabro prema najvećoj zvijeri bosanskih planina, a u stopu ga prate vjerni psi pasmine “Tornjak”.
U nastavku pogledajte i video snimljen na Vlašiću:
Pas “Tornjak” autohtona je vrsta bosanskog pastirskog psa čije je porijeklo usko vezano za Vlašić.
Canis montanus – planinski pas ili popularno nazvan tornjak je pasmina psa koja živi na planini Vlašić. Na području Bosne i Hercegovine živi u velikom broju kao pas koji tu živi unazad bar 1000 godina, a najvjerovatnije i puno prije. Od davnih vremena stanovnici su ga u tim krajevima nazivali tornjak.
Ime dolazi od riječi “tor” – prostor u kojem ovce borave i odmaraju na planinskoj ispaši. Kada ovce borave u torovima ove pse je moguće vidjeti kako leže uz ogradu ne dopuštajući nikom da se približi stadu ovaca bez dozvole vlasnika stada.
Tornjak je visok oko 60-75 centimetara, može imati raznu boju dlake (žutu, crnu, sivu itd.) ali je uvijek po bijeloj podlozi (trbuh, ogrlica, noge, prsa, vrh repa i njuška su uvijek bijele boje), dlaka mu je duga s gustom poddlakom, a uši su mu visoko nasađene, vise i preklopljene su u korijenu i priljubljene su uz glavu. Rep kojeg u pokretu ovaj pas nosi visoko iznad leđne linije je obrastao gustom dugom dlakom i prepoznatljiv je pasminski znak. Štenad ovog psa vrlo brzo rastu i postaju odrasli težine od 40-60 kilograma, ovisno o tome je li u pitanju mužjak ili ženka. Iznimno je izdržljiv, skroman i žilav pas, naizgled fin bez imalo agresije vrlo požrtvovano brani porodicu ili stado i odbija nepoznate. Odličan je plivač u čemu mu pomažu razvijene kožice između prstiju, koje su nastale zbog hodanja po snijegu.
Prvi opis ovog psa nalazimo u rukopisu đakovačkoga biskupa Petra Horvata iz 1374. godine. U časopisu Moj pas 1973. godine objavljen je članak “Standardiziranje Vlašićkog ovčara” u kojem se navodi o osnivanju kluba ljubitelja rasnih pasa, s jednim od glavnih ciljeva – standardizacija domaćeg vlašićkog ovčara. Danas se najviše koristi kao pas čuvar, radni pas uz stada ovaca, kućni ljubimac i lični pratitelj.
