Zimska proizvodnja povrća sve je zastupljenija i u Semberiji.
Milorad Glišić iz Ljeskovca u tri plastenika na oko 100 kvadrata zaštićenog prostora proizvodi zelenu salatu.
Zbog kvalitetnih i dobrih prinosa opredijelio se za sorte “neil” i “džuboks”. Mada su ulaganja velika, kad se sve sabere, od proizvodnje ovog povrća može se solidno živjeti, kaže ovaj povrtar.
– Ulaganja su velika, trud takođe jer mnogo posla ima u plasteniku. Nema tu neke velike zarade, ali od nečega se mora živjeti. Paket od 18 glavica košta 14 KM. Imam redovne kupce, a sve prodam na kućnom pragu tako da nemam troškove prevoza, zakupa tezge na pijacama, a nisam izložen ni ucjenama nakupaca – kaže ovaj ugledni domaćin za portal InfoBijeljina.
Za uspješnu proizvodnju poljoprivrednicima su dragocjeni i savjeti stručnjaka. Agronom Stanko Tadić kaže da se
plastenici nakon berbe povrća moraju očistiti i pripremiti da bi se izbjegla mogućnost pojave biljnih bolesti i insekata.
– Salata se sije u stiropolske kontejnere, a rasad se tretira prije rasađivanja u plastenike. Plastenici se pripreme tako što se unosi đubrivo, zemlja frezira i postavi malč folija sa otvorima, a onda se postavlja i sistem za navodnjavanje kap po kap. Biljke treba zaštiti od niskih temperatura postavljanjem paučinaste folije koja povećava temperaturu u plasteniku. Onda se vrši zaštita od biljnih bolesti pri čemu se mora voditi računa o karenci. Naravno vrši se zaštita i od miševa, puževa i insekata. Ukoliko preduzmete sve agrotehničke mjere možete očekivati dobre prinose i zdravstveno bezbjedne prinose – kaže Tadić.
Na bijeljinskoj zelenoj i kvantaškoj pijaci kao i ostalim pijacama u Republici Srpskoj, u zimskim mjesecima prodaje se povrće proizvedeno u Italiji, Španiji, Tunisu, Turskoj. Rano povrće iz semberskih plastenika se već od marta plasira na domaće tržište. Tada je konkurencija iz uvoza mala, cijena veoma povoljna te je i zarada najbolja.
