Na suđenju za zločine počinjene na području Sapne, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorili su o zarobljavanju pripadnika Vojske Republike Srpske.
Dragomir Keserović je ispričao da je do septembra 1993. bio komandant bataljona Vojne policije Istočnobosanskog korpusa. On se prisjetio kako je u aprilu dobio poziv da se javi načelniku štaba, te s dijelom jedinice krene prema Ugljeviku, Priboju i Majevici, u zoni Druge majevičke brigade, kada je dobio zadatak da zaustavi ofanzivu bošnjačkih snaga s Majevice prema Priboju.
Keserović je naveo da je u Podgori bila komanda jednog od bataljona Druge majevičke brigade, gdje su imali prvi kontakt s borcima Armije BiH, nakon čega je počelo njihovo izvlačenje. Posvjedočio je kako su do popodnevnih sati izbili do prethodnih položaja brigade na Ban brdu.
Prema njegovim riječima, u brigadi i oko komande bataljona bilo je tragova borbe. Potvrdio je i da je bilo zarobljenih pripadnika VRS-a.
“Tada sam čuo da je jedan broj pripadnika te jedinice zarobljen i da ih sa sobom vode pripadnici Armije BiH“, izjavio je Keserović, dodajući da je zarobljeno četiri do pet pripadnika, ali je kasnije čuo da je taj broj i veći.
Svjedok se prisjetio kada mu se Ramiz Hodžić, borac Armije BiH, predao riječima: “Neću da se borim, hoću da se predam“, i molio da ga ne tuku. Keserović je za njega kazao da je bio kratko pritvoren u Banjoj Luci, a potom u Batkoviću, a na kraju razmijenjen.
On je potvrdio da su zarobljeni vojnici VRS-a poslije razmijenjeni.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, Keserović je potvrdio da su 1993. na području Teočaka vođene žestoke borbe, dok za Sapnu nema saznanja. Kazao je da je bilo zarobljenih pripadnika s obje strane.
Za zlostavljanje trojice zarobljenih pripadnika VRS-a u Rastošnici, kao i strijeljanje dvojice po prijekom sudu, optuženi su Dževad Avdičević, Ahmed Hadžajlić i Izet Ikanović. Prema optužnici, oni su bili na komandnim pozicijama u Armiji BiH na području Teočaka i Kalesije.
Milenko Jovanović je izjavio da je tokom aprila 1993. radio kao kuhar u naselju Krsmanovići, odakle je vojska razvozila hranu po položajima. Kazao je da je Budimir Jovanović, koji je bio vojni policajac, njegov rođak i da je s njim zadnji kontakt ostvario nekoliko dana pred 21. april, kada je palo Ban brdo.
Svjedok je ispričao kako je od njegovih saboraca saznao da je uhvaćen od strane jedinica Armije BiH i odveden u Teočak ili Sapnu, a zatim “prebacivan iz logora u logor“. On se prisjetio i da je nakon rata išao s rođakovim ocem na sastanak s “jednim čovjekom muslimanske vjeroispovijesti” iz Tuzle, a koji im je pokazao gdje je ubijen Budimir Jovanović.
Naveo je i da su geolozi kazali da je tu navodno tijelo bilo zakopano, a poslije odvezeno negdje drugo.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Jovanović je potvrdio da su vođene žestoke borbe na području Majevice. On je naveo da je čovjek iz Tuzle, s kojim su se sastali, gledao kako su ubili njegovog rođaka.
Nakon što mu je Avdičevićev branilac Ifet Feraget predočio raniju izjavu u kojoj je kazao kako su geolozi naveli da “ovdje dugo godina niko nije dirao zemljište i ovdje nema ništa“, svjedok je kazao da je to zemljište prerovljeno. Potvrdio je da otac njegovog rođaka nije ništa saznao.
Suđenje se nastavlja 17. aprila.
(BIRN)
