Odbrana je isticala da je Aćimović odbijao naredbe i suprotstavljao se nadređenima u planovima za egzekuciju, kao i da se sklonio kako i sam ne bi bio uhapšen.
Branilac Miloš Perić kazao je da Tužilaštvo nije izvelo nijedan dokaz za neke radnje do 14. jula 1995. godine kojima bi dokazalo da je optuženi znao za širok i sistematičan napad srpskih snaga na području Srebrenice.
Prema njegovim riječima, plan operacije “Krivaja 95” nije bio napad na Srebrenicu i uklanjanje bošnjačkog stanovništva nego razdvajanje enklava Srebrenica i Žepa.
Odbrana je isticala da je Aćimović odbijao naredbe i suprotstavljao se nadređenima u planovima za egzekuciju, kao i da se sklonio kako i sam ne bi bio uhapšen.
Branilac Miloš Perić kazao je da Tužilaštvo nije izvelo nijedan dokaz za neke radnje do 14. jula 1995. godine kojima bi dokazalo da je optuženi znao za širok i sistematičan napad srpskih snaga na području Srebrenice.
Prema njegovim riječima, plan operacije “Krivaja 95” nije bio napad na Srebrenicu i uklanjanje bošnjačkog stanovništva nego razdvajanje enklava Srebrenica i Žepa.
Da je plan bio napad, kako je rekao Perić, ne bi se 12. i 13. jula tražili kamioni za prevoz i lokacije za čuvanje zarobljenika, nego bi sve već bilo spremno.
Pozivajući se na izjave svjedoka, branilac je kazao da je dovođenje muškaraca u školu u Roćeviću 14. jula bilo iznenađenje za Aćimovića, koji je za to čuo od mještana. Dodao je da se optuženi raspitivao o razlozima dovođenja zarobljenika i da je kasnije tražio da se izmjeste. Podsjetio je na svjedočenja da se Aćimović kod škole prepirao sa nepoznatim vojnicima, koji su na njega čak potezali oružje.
Rekao je da iz dokaza proizlazi da su pred školom bili pripadnici vojne policije iz Bratunca i Zvornika, zajedno sa svojim komandirima, kao i neki drugi vojnici.
On je istakao da je Aćimović u noći s 14. na 15. juli dobio naređenje da odredi vojnike za egzekuciju, ali da je to “odbio u povratnom telegramu Zvorničkoj brigadi, u telefonskom razgovoru s Dragom Nikolićem i u svađi sa Vujadinom Popovićem sutradan”.
Popović je kao bezbjednjak Drinskog korpusa osuđen u Haškom tribunalu na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, a Nikolić, nekadašnji bezbjednjak u Zvorničkoj brigadi, na 35 godina zatvora.
Tužilaštvo BiH tereti Aćimovića da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade, u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
“Nema dokaza da je Aćimović poslao pred školu bilo kojeg vojnika niti da je nekoga poslao na šljunkaru”, kazao je branilac.
On je ocijenio da iskazi svjedoka SA-1 i SA-5 nisu bili uvjerljivi. Napomenuo je da je SA-1 tvrdio da su kamione do šljunkare vozili po naređenju Aćimovića, kao i da mu je optuženi rekao da priđe u rikverc kako bi ušli zarobljeni iz škole.
Perić smatra da je njegovo svjedočenje neuvjerljivo i neprihvatljivo iz više razloga. Naveo je da je S-1 kazao da se Aćimović iznenadio kad ga je vidio ispred škole i pitao ga ko ga je poslao. Osim toga, kako je dodao, svjedok je naveo da je optuženi napustio prostor prije ukrcavanja muškaraca.
“Ako je svjesno i voljno uzeo učešće u planu, zašto nije ostao, pa i otišao na šljunkaru”, upitao je Perić.
Za svjedoka SA-5, branilac je istakao da Odbrana nije bila u mogućnosti da ga ispita, jer je tokom suđenja postao nedostupan, a Tužilaštvo je uložilo njegov iskaz iz istrage. Dodao je da medicinska dokumentacija pokazuje da ovaj svjedok ima psihičke smetnje.
“Aćimović je otišao na liniju da bi se zaštitio od hapšenja. Ako je sarađivao sa Popovićem i Nikolićem zašto bi se bojao i sklanjao”, upitao je branilac.
On je dodao da, ako je tačno da je SA-5 učestvovao u pogubljenjima na šljunkari, to nije činio po naređenju Aćimovića. Perić je podsjetio na iskaze svjedoka koji su kazali da su ljudi hvalili Aćimovića što nije dozvolio da Drugi bataljon učestvuje u pogubljenjima.
Odbrana će nastaviti da iznosi završnu riječ na narednom ročištu, čiji će termin biti naknadno određen.
