RS planira izgraditi 250 kilometara gasovoda uz potrošnju od 70 miliona kubnih metara godišnje, dok se u drugim državama troše milijarde kubnih metara. U svom osvrtu za portal Faktor.ba detaljnije je pisao Almir Bećarević bivši direktor BH-Gasa o mogućnosti da dio “Turskog toka” ide preko RS.
Na marginama sastanka Aleksandar Vučić-Vladimir Putin održan je sastanak delegacije RS-a sa predsjednikom Rusije Putinom u kojem je zatraženo da dio Turskog toka ide i preko RS-a.
Nema sumnje da je želja delegacije RS-a dobra, odnosno nema zemlje u istočnom okruženju da ne žele da Turski tok ili bar jedan njegov dio ide preko ovih zemalja.
Potrošnja gasa po zemljama koje žele ovaj projekat iznosi: Bugarska troši oko 2,5 milijardi kubnih metara godišnje, Srbija troši oko 2,8 milijardi kubnih metara, Mađarska troši oko devet milijardi kubnih metara, a Rumunija troši oko 15 milijardi kubnih metara.
Realna trasa nastavka Turskog toka, što sam predvidio prije nekoliko godina, jeste Bugarska-Srbija-Mađarska i dalje prema Evropi. Najslabija karika je Bugarska i sve oči su uprte u nju.
Da li je realna želja RS-a da jedan krak Turskog toka bude izgrađen preko teritorije tog dijela BiH?
Sve je još počelo davne 2002. godine kada je dodijeljena koncesija za izgradnju gasovoda trasom i to:
Gornji Šepak (Zvornik) – Bijeljina – Brčko – Modriča – Derventa – Prnjavor – Laktaši – Banjaluka – Prijedor – Bosanski Novi, sa grananjem za Ugljevik, Bosanski Šamac, Doboj, Bosanski Brod, Bosansku Gradišku i Bosansku Dubicu.
Izgradnja ovog gasovoda je dobila i ime – Projekat Sava. Kako se nikad nije krenulo u realizaciju ovog projekta, koncesija je oduzeta 2013. godine i krenulo se sa novom pričom o nastavku Južnog toka kroz RS. Kako je propao i projekat Južni tok tako je i izgradnja gasovoda sjeverom RS-a ostala pusta želja.
Za ovo vrijeme potrošnja prirodnog gasa u RS-u je pala sa oko 180 miliona kubnih metara na prošlogodišnjih 70 miliona kubnih metara sa tendencijom daljeg pada. Istovremeno, završava se izgradnja gasovoda Gornji Šepak (Zvornik) – Bijeljina i to sa postojećeg gasovoda Zvornik-Sarajevo tako da ovaj odvojak predstavlja nastavak gasovoda koji je star gotovo 40 godina.
Rafinerija u Bosanskom Brodu želi gas iz Hrvatske i to je jedini značajniji mogući potrošač u RS-u, a koji bi se snabdjevao ne iz gore opisanog gasovoda već iz Hrvatske. Trasa koju predlaže RS, kao nastavak Turskog toka, je ista kao i navedena, samo što bi sada ista išla ne iz Šepka već iz Bijeljine i to novoizgrađenim gasovodom iz pravca Srbije do Bijeljine i dalje do Bosanske Dubice.
Da bi se ekonomski opravdala ova trasa dužine oko 250 kilometara RS želi izgraditi na ovom pravcu dvije termoelektrane na gas ukupne snage 600 megavata sa procijenjenom potrošnjom od jedne milijarde kubnih metara. Srbija želi, isto tako, izgraditi TE na gas tako da bi na nekih 400 kilometara bile izgrađene tri elektrane na gas sto nije realno niti moguće posebno u RS-u. O utjecaju rastuće cijene gasa na cijenu električne energije i ekonomskoj elaboracijiji u ovom tekstu se neću baviti.
Kada se pogleda potrošnja u gore nabrojanim zemljama, koja se mjeri milijardama kubnih metara, i usporedi sa potrošnjom u RS-u od oko 70 miliona kubnih metara vrlo lako se može zaključiti kakve su šanse RS-a u ovom zahtjevu i želji za izgradnjom dijela Turskog toka u RS-u.
Ono što posebno treba znati FBiH i RS ukupno troše oko 260 miliona kubnih metara i takva potrošnja nije velika, a kamoli same RS. Po pitanju potencijala u potrošnji gasa u BiH nedvojbeno je jasno da je taj potencijal puno veći u FBiH i iznosi minimalno 500 miliona kubnih metara, u odnosu na RS gdje bi maksimalna potrošnja iznosila 300 miliona kubnih metara.
Godinama se molilo i tražilo od RS-a da se tržište gasa uredi na državnom nivou i time da u razvoju gasne privrede oba entiteta sa svojom potrošnjom istupe u jedinstvenim planovima, a sve u pokušaju osiguranja bar jednog kraka velikih gasnih projekata npr. Turski tok, projekat IAP, Terminal Krk itd. Također, BiH treba dva ulaza prirodnog gasa iz dva pravca, a ne dva ulaza iz istog pravca, preko Srbije, jer iz dva pravca se postiže sigurnost snabdjevanja, a što je i zahtjev EU-a.
Potrošnja i potencijal u gasnoj privredi su u FBiH i jedini ispravan pravac je izgradnja Južne interkonekcije, jer se njome postiže sigurnost snabdjevanja i diversifikacija izvora gasa. Želja RS-a će ostati samo želja jer nemoguće je izgraditi 250 kilometara gasovoda sa potrošnjom od 70 miliona kubnih metara, a kada bi pristup bio koordiniran sa FBiH imali bi neke šanse da oba entiteta izgrade gasovode i time postignemo punu sigurnost snabdjevanja.
FBiH treba da izgradi 100 kilometara gasovoda do novog ulaza, preko Hrvatske, i povezivanja Sarajeva sa tim ulazom, a Banjoj Luci treba oko 250 kilometara gasovoda da se poveze sa Srbijom i tim istim ulazom gasa.
Sve dok ova filozofija ne bude prevladala mogu prognozirati da ću ja prije postati Turčin neko što će Turski tok biti izgrađen preko RS-a. Doduše, ako neko ima viška novca možda i uloži u gasni projekat RS-a, ali i neka odmah zaboravi da će dobiti bilo kakav profit od toga, jer niti će RS izgraditi TE na gas, a Rafineriju Bosanski Brod su već obećali trgovcima gasa iz Hrvatske. Investitor sa viškom novca u RS nije pronadjen još od 2002. godine.
(Almir Bećarević, autor teksta, bio je dugogodišnji direktor BH-Gasa, učesnik svih pregovora u mogućoj izgradnji odvojaka sa velikih gasnih projekata i konsultant gasnih kompanija)
Izvor: Faktor
