Zvornik je nekada imao svoje prepoznatljive lađe koje su plovile Drinom i služile za prevoz robe, ljudi i ribolov. Zvornik, kao grad na rijeci Drini koja je do početka 20.stoljeća bila plovna sve od Zvornika do Istanbula imao je vlastitu vrstu plovnog sredstva, a u narodu prozvan kao “Burinka” ili “Zvornikuša”.
Da nema teksta na zvaničnoj stranici Turističke organizacije Zvornika o ovoj zanimljivosti vezanoj za prošlost našeg grada ne bi iblo čestitog izvora o ovom dijelu ideniteta grada Zvornik. Burinke ja naziv za drinske ladje. Njima su za vrijeme turske i austrougarske vlasti, pa i u periodu izmedju dva rata, rijekom Drinom do ušća u Savu idalje do Brčkog, Sremske Mitrovice i Beograda prevoženi tovari suve šljive, vune, jabuka, oraha i drvene gradje (daske), a dovožena industrijska roba. Imale su nosivost i do 13 tona.
Burinke su bile kao veći čamci dugački 20, a široki na sredini dva i po metra. Na zadnjem dijelu, ispod polukružnog otvora, ulazilo se u «kolibu»-kutak za spavanje posade, a na prednjem dijelu «burinu» (nosu), sjedeli su veslači (četiri momka).
Lađe su niz Drinu išle brzo i lako, a uz rijeku su ih vukla tri veslača, tako što su išla obalom sa omčama na ramenima od kojih je polazio konopac 200 metara, privezan za ladju. Ladje «zvornikuše» uništili su fašisti bombama za vrijeme okupacije, navedeno je na zvaničnoj stranici zvorničke turističke organizacije.
Do izgradnje replike nekadašnje “Burinke” još uvijek nije došlo. Prije sedam godina Turistička organizacija Zvornika izradila je idejni projekat obnove Burinke, ali do realizacije istog nije došlo zbog izostanka podrške vlasti sa viših nivoa.
Burinke, poznate i kao Zvornikuše, predstavljaju karakteristične brodice koje su se koristile na rijeci Drini u gradu Zvorniku i okolnim područjima kroz historiju. One su bile neizostavan dio života i identiteta lokalnog stanovništva, pružajući im brojne svrhe i koristi. Izrađivane su vještim rukama lokalnih majstora koji su prenosili svoje vještine s generacije na generaciju. Kao specifično prilagođene plovne jedinice za rijeku Drinu, burinke su se koristile za različite svrhe.
Jedna od glavnih svrha burinki bila je povezivanje i transport ljudi i tereta duž rijeke Drine. One su omogućavale lokalnom stanovništvu lakši pristup trgovini, razmjeni dobara i putovanju. Burinke su bile sredstvo prevoza koje je olakšalo svakodnevni život i ekonomski razvoj Zvornika.
Pored toga, burinke su bile korištene za ribolov, koji je bio važna djelatnost za lokalno stanovništvo. Rijeka Drina je obilovala ribom, a ribolov je predstavljao značajan izvor hrane i prihoda za zajednicu. Burinke su se koristile za lov ribe i doprinijele su održivosti ribljeg fonda.
Kroz historiju, burinke su postale simbol tradicije, identiteta i kulture Zvornika. One su odražavale vezu između lokalnog stanovništva i rijeke Drine, koja je bila žila kucavica grada. Očuvanje i promocija ove maritimne baštine trebalo bi biti važno kako bi se sačuvala tradicija, podsjetilo na prošlost i educiralo buduće generacije.
Danas, iako je upotreba i postajanje izgrađenih burinki završila u drugom svjetskom ratu, one su i dalje prisutne u Zvorniku kao dio kulturnog nasljeđa. Manifestacije, regate i takmičenja burinki organiziraju se kako bi se očuvala tradicija i promovirao turizam, nadajmo se da će na nekoj od narednih regata ukazati se prava Burinka, izrađena prema tradiciji koja se vijekovima prenosila na ovom prostoru. Burinke bi mogle biti prepoznatljiv simbol ponosa i ljubavi grada Zvornika u budućnosti.
Kako su nestale “Burinke” ili “Zvornikuše”?
Nestanak “Burinki”, odnosno “Zvornikuša”, kao uobičajenog sredstva prijevoza na rijeci Drini u Zvorniku, rezultat je različitih faktora koji su utjecali na promjenu načina života i razvoj tehnologije.
Jedan od ključnih faktora koji je doprinio nestanku burinki je modernizacija prometnih sustava i izgradnja infrastrukture. Rijeka Drina je postala manje prometno značajna za prijevoz tereta i ljudi, jer su se razvile cestovne i željezničke mreže koje su pružale brži, sigurniji i efikasniji način transporta. Ovaj razvoj je smanjio potražnju za tradicionalnim plovilima kao što su burinke.
Također, ekonomske promjene i industrijalizacija imale su utjecaj na potrebu za plovilima poput burinki. Sa sve većim razvojem industrije i modernizacijom privrede, tradicionalni načini ribolova i transporta postali su manje isplativi i praktični. Stanovništvo se sve više okrenulo drugim zanimanjima i izvorima prihoda, dok su burinke postepeno izgubile svoju funkcionalnost.
Nadalje, promjene u načinu života, navikama i potrebama zajednice također su doprinijele nestanku burinki. Moderna vremena donijela su promjene u preferencijama stanovništva, s naglaskom na brže, praktičnije i udobnije oblike prijevoza. Burinke, koje su zahtijevale vješte voditelje i ručni rad, postale su manje privlačne za mlađe generacije koje su se okrenule drugim aktivnostima i načinima provođenja slobodnog vremena.
Unatoč nestanku burinki kao svakodnevnog prijevoznog sredstva, njihova kulturna i historijska vrijednost ostaje važna za lokalno stanovništvo. Njihovo nasljeđe može biti očuvano kroz manifestacije, izložbe i regate koje se organizuju na području Zvornika.
Burinke su simbol prošlosti i identiteta Zvornika, iako više nisu dio svakodnevnog života zajednice.
