U zvorničkom naselju Hajdarevići, na mjestu gdje je nekada stajala stara drvena ćuprija, danas stoji novi pješački most. Ali ovo nije običan most – to je most dobrote, zajedništva i inspiracije. Njegov graditelj, Hajrudin Hajro Hajdarević, bivši kovač i povratnik iz Beča, vlastitim rukama i sredstvima izgradio je most koji ponovo spaja dvije obale rijeke Sapne.
Potpuno neočekivano od strane graditelja ovog pješakog mosta, ćuprija Hajrova je simbolično pokrenulo nekoliko dodatnih akcija i inicijativa.
Nakon što je prošlo nekoliko sedmica od Izgradnje mosta pokrenut je aktivizam zajednice. Mještani su se prvo organizovali da pomognu u njegovoj montaži, a onda da planiraju uređenje prostora oko rijeke i razmišljaju o malom izletištu koje bi povezivalo sela Hajdarevići, Ristići i Lupe.
Most koji spaja ljude i sjećanja
„Iza mene vidite pješački most kojeg je svojim rukama izgradio moj komšija Hajrudin Hajdarević. On je kompletan most izgradio sam, kupio sav materijal, a meni je bilo zadovoljstvo pomoći mu da napravimo betonske stope. Radili smo nekoliko dana pripremu, uz nas je bilo desetak mještana iz okolnih sela. 
Kada smo sve završili, Hajro je dovezao željezni most i zajedno smo ga postavili. Ovo je most koji spaja ljude Hajdarevića, Ristića i Lupa“, priča Aldin Džafić, jedan od Hajrinih saradnika.
Aldin dodaje da je most inspirisao i nove ideje: „Sada planiramo napraviti malo izletište na kojem ćemo se okupljati i uživati u prirodi. Vlasnici okolnih njiva su se usaglasili da podrže ovaj projekt.“
Dok obilazimo lokalitet oko pješakog mosta na rijeci Sapne s druge strane obale dolazi i Ismet Okanović, jedan od mještana koji je cijelo vrijeme bio uz Hajru dok je pripremao realizaciju ovog njegovog projekta.
Dok stojimo na novoizgrađenom mostu Ismet Okanović govori:
„Ovaj pješački most danas spaja ljude iz različitih mjesta, kao što je to nekada činila i stara ćuprija. Onda su došla teška vremena i rat. Mi svi dobro znamo šta je ovdje bilo i šta se dogodilo. To što je bilo, ostaje iza nas i neka institucije Bosne i Hercegovine rade svoj posao. Nama preostaje da idemo dalje, i ovakva djela kao što je Hajrino – najbolji su put povezivanja ljudi i ova ćuprija nam ostaje da nas spaja i povezuje.“
Okanović je nastavio dalje govoriti i tom prilikom poručio (pogledajte video zapis na youtube kanalu):
Zajednica i priroda
Dok smo se kretali od ćuprije prema naselju Hajdarevići, prolazimo pored mini privatnog ribnjaka namijenjeno za komercijalni ribolov, smješteno na početku naselja, a ipak izolovano od ljudi uz prelijep pogled na dolinu rijeke sapne koja je obojena jesenjim bojama u svim dijelovima.
Upravo se sportski ribolovci često okupljaju na ovom lokalitetu u Hajdarevićima, na malom vještačkom jezercetu, udaljenom oko 500 metara od mosta, posebno kada su uslovi na Drini otežani za pecanj ili vrijeme zabrane ribolova. To mjesto druženja i opuštanja dodatno oživljava ovaj kraj. Tu susrećemo Marka Mimića člana ribočuvarske službe SRU ‘’Bistro’’ Zvornik koji je krenuo u obilazak potencijalnih lokaliteta za poribljavanje rijeke Sapne.
Prilikom dolaska na mjesto gdje je podignut pješački most Mimić nije krio oduševljenje onim što je vidjeo, te nakon obilaska kaže:
„Ovaj dio rijeke je prirodni habitat za sitne potočne ribe i klenove. Most Hajre Hajdarevića nam omogućava bolji pristup obali i planiramo u narednom periodu poribiti ovaj dio. Hajro je motivacija svima koji vole prirodu i život u vodi – njegov primjer pokazuje kako zajednica i priroda mogu rasti zajedno“, kaže Marko Mimić, ribočuvar Sportsko ribolovnog društva „Bistro“ Zvornik. Više o rijeci Sapni, njenoj važnosti za rijeku Drinu i inspiraciji za akciju na lokalitetu pjšačkog mosta Mimić govori i naredno video zapisu:
Sjećanja i podrška
Prije početka izrade mosta Hajro je posjetio Nikolu Markovića iz naselja Ristići, on je vlasnik jedne od parcela koje most sada povezuje. U ranijem razgovoru prema riječima Hajre, kada je rekao šta planira raditi, Nikola se odmah počeo prisjećti djetinjstva i tom mu prilikom rekao:
„Tu je nekad bila drvena ćuprija, mjesto našg okupljanja i igre. Kad sam vidio Hajrin plan za novi most, odmah sam ga podržao. Danas ponovo osjećamo da ovo mjesto ima dušu. Pored sjećanja na lijepu mladost, ovaj most donosi i ljepši pogled na budućnost. Svi mi ovdje koji živimo u naseljima Hajdarevići, Ristići, Grbavci, Lupe imamo njive sa obje strane rijeke. Ovaj pješački most će nam omogućiti lakši dolazak i odlazak iz njiva.“
Rijeka Sapna je podijelila izuzetno kvalitene poljoprivredne površine svojim dubokim koritom na dva dijela i time je bilo onemogućeno pješačenje, a razmak između dva mosta je nekoliko kilometara zbog čega su mještani u njive udaljene stotinjak metara od domova morali ići prevoznim sredstvima.
Na jednoj od parcela u blizini od ranije funkcionišei manja tvornica za preradu drveta. Vlasnik Željko Radovanović rođen je i odrastao u Tabancima koji se nalaze na drugom dijelu Zvornika, ali nakon što je čuo od svojih uposlenika šta mještani rade dao je svoju podršku dao se na raspolaganje u svim aktivnostima.
O samoj akciji i pješakom mostu je rekao:
„Most je olakšao život svim radnicima iz okolnih sela koji sada mogu pješke doći do posla. Također smo spremni pomoći mještanima u uređenju prostora oko mosta i budućim projektima.“
Most kao simbol
Dok se radnici vraćaju s posla preko pješačkog mosta, u dolini rijeke Sapne prolazi još jedan sunčani jesenji dan, a željezni most sija iznad doline i svojim odsjajom se igra sa sjenkama topola i joha koje prave hlad , a rijeka nastavlja da teče svojim tokom.
Za zajednicu Hajdarevića i okolnih naselja, most je postao više od željezne konstrukcije. Kako govore sami mještani okolnih naselja to je ujedno i simbol solidarnosti, povjerenja i saradnje, mjesto gdje se ljudi susreću, razgovaraju i planiraju zajedničke akcije. Djeca prelaze most na putu do škole i igrališta, stariji mještani se druže, a ribari i ljubitelji prirode mogli bi već naredne godine da uživaju u obali koju most sada čini pristupačnijom.
„Naša sreća je što imamo ljude poput Hajre. On nas je podsjetio da živimo u prirodnoj ljepoti i da je na nama da je čuvamo. Most je pokrenuo aktivizam i zajednički rad, a ovo je tek početak novih pozitivnih inicijativa za sve nas“, kaže Aldin Džafić za kraj posjete.
Nakon razgovora sa okupljenim ljudima oko pješačkog mosta iz daleke Austrije putem vibera u razgovor se uključio i sam Hajro Hajdarević. Još jednom je ponovio da je sve uradio od srca i da ne traži bilo šta za uzvrat, osim da ljudi što duže koriste ovaj most i da im bude od koristi.
Na kraju, sam Hajrudin Hajdarević poručuje:
„Ovo je moj rad za moje mjesto i poklon od srca svim ljudima iz naselja u kojima sam odrastao i proveo najljepše životno doba.“
Ćuprija Hajrova u skorjoj budućnosti mogla bi donijeti nekoliko hajrova za ovaj dio Zvornika
Napomena:
Ova priča je podržana kroz projekat “Jačanje povjerenja i kohezije u zajednicama u Bosni i Hercegovini – Možemo bolje”, koji finansira Služba za instrumente vanjske politike Evropske unije, u okviru instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu saradnju, a zajedno provode Evropska unija u BiH, Ujedinjene nacije u BiH, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini i Vijeće Evrope – Ured u Sarajevu.
Mišljenja i stavovi izraženi u ovom dijelu su od autora i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije i organizacija koje provode projekat.
(Zvornick.Ba)
