Baviti se problemima njemačkog zdravstva u zemlji kakva je BiH, gdje već sedmicama nedostaje reagensa za testove krvi i citostatika, i odakle svakodnevno odlaze medicinski radnici, doima se u najmanju ruku izlišnim – dok se ne uoče povezanost i sličnost procesa.

Dan žena u bolnici: njega umjesto profita!

Njemačko javno zdravstvo, baš kao i ovdašnje, trpi zbog mjera štednje i privatizacije ovog sektora. Tamošnji nedostatak radnika nadoknađuje se masovnim uvozom medicinara iz istočne Evrope i, sve više, i s Balkana, što siromašne zemlje poput naše ostavlja bez medicinskog osoblja. Stepen i obim zdravstvene zaštite diktira profit, a ne potreba društva. Istovremeno Evropska Unija sprema reformu zdravstva u BiH; sudeći po iskustvu Njemačke, može se očekivati poboljšanje zdravstva – ali samo za one koji mogu da plate. (@RiD)

Piše: Karo Tiden

Prevod s njemačkog: M. Manojlović

U njemačkom zdravstvu obrću se velike dobiti, ali malo je onih koji od toga imaju koristi. To je naročito vidno nakon velike privatizacije zdravstvenog sistema koja je mnoge ostavila bez zdravstvene zaštite. Godine 2004. uvedeni „sistem DRG“ (Diagnosis Related Groups, s „paušalima po slučaju“) koji bolnicama omogućava da usluge naplaćuju direktno od osiguravatelja, doveo je do primjetnog pada kvalitete zdravstvene njege, kao i hroničnog manjka radne snage.

Osoblje u bolnicama većinom čine žene. Nije u pitanju samo medicinska struka, već i higijeničarske službe, kuhinje, vešeraji, te pomoćno osoblje. Radnice na poslovima njege često ovise o dodatku za rad u smjenama. Ali uz dodatno opterećenje brigom o djeci ili srodnicima, te žene si često ne mogu priuštiti rad u svim smjenama. To vodi nižoj zaradi, i još većoj nesigurnosti i ovisnosti, u slučaju majki pogoršanim i nedostatkom obdaništa. Usljed ove dvostruke opterećenosti, žene trebaju zagarantovan osnovni dohodak prilagođen njihovom porodičnom stanju.

Situacija s babicama i trudnicama pokazuje direktnu vezu između borbe za ženska i borbe za radnička prava, pogotovo u javnom sektoru: uprkos ogromnoj odgovornosti i nedostatku osoblja, babice su loše plaćene, a posljedice mjera štednje u javnom sektoru na kraju trpe upravo trudnice.

Politika tako jasno pokazuje koliko joj je stalo do žena. (…)

Osmog marta ćemo se založiti za više osoblja, za bolje uslove rada, za bolji život. Za kvalitetno obrazovanje i veće dohotke svih radnika u bolnicama. Za besplatna obdaništa u kojima će i vaspitači(ce) imati dobre uslove za rad. Hoćemo da se naš rad prizna, jer je naš rad osnova za sve ostalo. Zato zahtijevamo da se zdravstveni sistem vrati pod javnu kontrolu, kako bi služio ljudima umjesto profitu. Zahtijevamo ukidanje (ovakvog) sistema – zdravlje nije roba.

(Riječ i djelo)