Dejtonski mirovni sporazum je došao preksno. Pošto je pitanje Bosne bilo “Evropsko” pitanje, a Evropa je tada bila politički laik i mlitavo tijelo neusaglašeno čak i oko osnovnih civilizacijskih principa, očigledno je da je Američka administracija pokazala zrelosti da stvari dovede pred svršen čin i uspostavi mir – bolan, ali Dejtonskom terapijom izlječiv.
Dejton je zamijenio Ustav Bosne i Hergegovine iz 1991. godine, iz čijeg se izvora crpilo posljednje administrativno i teritorijalno određenje države. Dejton jeste potvrdio elemente državnosti Bosne, ali je oko ključnih pitanja zauzeo stav da se njegovom provedbom uspostavlja stanje kakvo je bilo 1991. godine.
“Dejton” je trebao biti drugačiji. Trebalo se drugačije postaviti. Ko je znao tada šta je sve trebalo uraditi i kako postupiti. Jasno je jedno: zaustavio je krvavi rat u BiH, a svojim dugoročnim implementiranjem trebao je stvari postaviti na svoje mjesto. Entitete je stvorio po principu “torova”, ali bi se sprovedbom Aneksa 7 sami “istopili”. Ne bi bilo jednonacionalnog RS, kao što to nije FBIH, jer se stotine hiljada Bošnjaka nikada ni “za vikend” više nije vratilo na svoja ognjišta. Da su se svi Bošnjaci vratili na svoja ognjišta, ne bi se molga provlačiti priča o otcjepljenju ili federalizaciji Bosne. Nesprovedba Akeksa 7, značila je dugorčno “uspavljivanje” Dejtona što sada pruža mogućnosti da se manevriše na svim poljima.
Evropa je bez jasne politike po pitanju Bosne. Ponovo se oglašava “iza zavjese”, nešto predlaže, za nešto zalaže, a na terenu ništa ne mijenja. Jasno je da vlasti entiteta RS više ne gledaju na Sarajevo kao centar, već na Beograd, što podsjeća na početak devedesetih. Ono što je za sada pozitivno jeste deklariranje Vlade Republike Srbije oko nepodržavanja politike vlasti entiteta RS, ali poruke nijesu jasno definirane i ako različitost viđenja drugih u izdominira, može da uzrokuje epilog podrške takvoj politici. Time se ozbiljno mogu narušiti odnosti dvaju država. Ono što je jasno: neće biti moguće da Bošnjaci i Hrvati pristanu na to. Naročito ne logikom sile kojom su stvarane etnički čiste teritorije.
Dejton je ranjen nepoštivanjem odluka Ustavnog suda BIH. Visoki predstavnik nije iskoristio svoja ovlašćenja. Evropa sliježe ramenima. Geopolitičko tlo doživljava tektonska pomjeranja. Zvecka se oružjem na sve strane, priziva ponovo princip sile i započeto ne dovršava. Hoće li Dejton preživjeti? Nadamo se da će ga svjesni građani Bosne i Hercegovine održati u životu. Od njih i zavisi sve.
Od međunarodne zajednice, ne očekujemo ništa osim da održi riječ!
AUTOR – Dženis Šaćirović
