Dženana Osmanbašić živi sa porodicom u bijeljinskom naselju Janja od 2008. godine. Porijeklom je iz sela Bikodže, općina Lukavac, gdje je upoznala svog sadašnjeg supruga Nermina Osmanbašića, a gdje je on sa svojom porodicom boravio u izbjeglištvu.
Dženana radi kao trgovac, a Nermin je policajac. Roditelji su dvoje djece. „Ljudi sa strane često imaju poteškoća da odrede Janju. Nije to ni selo, a nije ni grad. Selo su moje rodne Bikodže kod jezera Modrac, a grad je nešto kao Bijeljina. Možda je najbolje reći da je varoš. To je još uvijek poljoprivredni kraj, ljudi su orijentisani prema poljoprivredi, obrađuju zemlju, žive od toga. Prije dvije godine zaživjela je i Semberka. Nedostaje tu još proizvodnje,
malo više sigurnosti kod zaposlenja. Ljudi dignu kredit, ulože u sjemena, gnojiva, onda grad ili poplava unište, pa ta nesigurnost obeshrabruje stanovnike Janje.“, kaže Dženana.
Dženana je zaposlena već tri godine kao rukovodilac „Bingovog“ marketa u Janji. Jedna je od 12 radnica koje su dobile stalni posao i priliku da upravo u Janji zarađuju za život, kroz projekat zapošljavanja povratnika, koji su u saradnji proveli trgovački lanac „Bingo“ i Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica.
„Ove tri godine su lijepo iskustvo. Bingo je korektan poslodavac. Od nas četrnaest koji smo tada krenuli, 12 je bošnjačkih povratnika i dvije kolegice iz reda srpskog naroda. Imali smo više ugovora na određeno, a onda smo dobili ugovor na neodređeno. Obično to tako ide, pokažete da ste odgovorni i sposobni i lijep je osjećaj kad ljudi to cijene. I firma je bila zadovoljna i mi smo. Iz Ministarstva su dolazili da vrše monitoring i pozitivne su reakcije. Ni u jednom marketu u Janji nema toliko zaposlenih. Hvala Bogu, i govorim i u ime mojih kolega kada kažem da smo
zadovoljni“, govori naša sagovornica.
Na pitanje o utjecaju međunacionalnih odnosa na posao, ne krije da je u početku bilo određenog nepovjerenja, koje je međutim uspješno prevaziđeno na obostranu korist, trgovaca i kupaca.
„Istina, na početku je bilo tog nekog straha,nedoumica, sumnji. Neki su imali osjećaj da ne pripadaju tu, ali vremenom se to promijeni, kada pokažete svojom profesionalnošću da su vrata otvorena svakome ko želi. A lakše ide kada imate nešto ponuditi, što drugi nemaju: asortiman i cijene. Kupac voli kada ga uslužite lijepo i da su cijene povoljne. To je oboje neki vid pažnje i brige o kupcu, a svi se osjećamo prijatnije uz taj pristup i način komunikacije.“, dodaje. Kaže da je zadovoljna uslovima rada, te da iako je firma širom zemlje već velika, a prelazi i entitetske granice, sa predstavništvima diljem BiH, ipak se trude da paze jedni o drugima kako to rade velike porodice.
„Lijep je osjećaj da i mi, kao povratnici, imamo nešto veliko i uspješno, čime se možemo ponositi. Pozitivna energija i samopouzdanje rastu kada ste dio takvog tima, gdje se osjeća međusobna briga, gdje se posluje u skladu sa zakonom, gdje su prava uposlenika uvijek ispoštovana. Uz to se i sve ostalo može dogovoriti u jednom malom timu kao što je naš u minimarketu u Janji. Izazovi su naravno veliki, grupacija Bingo je velika, pa samim tim i odgovornost. Ali što se tiče rezultata, ne poredeći se s drugima, meni je lijepo.“, kaže Dženana.
Kao zaposlena i majka dvoje djece, Dženana nosi ogromnu odgovornost, pa iako u Janji nema obdaništa, pomaže joj igraonica, koja je otvorena pri Medžlisu Islamske zajednice. „Starija kći je treći razred, a sin predškolsko nadomješta vremenom u igraonici u Janji, a od najveće pomoći su nam bili svekar i svekrva. Suprug se zaposlio kroz projekat policijske akademije, kao povratnik, te je tu već 15 godina.“, kaže Dženana.
Govori nam da se i Janja, kao i većina drugih mjesta, suočava sa pitanjem iseljavanja. „Dva muževa brata su u Njemačkoj. Bili smo im sad u posjeti. To je bukvalno takav tempo da je teško i kafu rahat popiti. Poslije posla, ponovo posao. S druge strane, imaju, znaju za šta rade, primanja su mnogo veća. Da li je bolje ostati ili otići, svako zna šta mu je najbolje i svaku odluku koju ljudi donesu treba poštovati“, govori Dženana.
Govori da se „često i opravdano ističu izazovi s kojima se suočavaju mladi, ali da nije nimalo lako ni starijoj generaciji, naših očeva i majki“. „Jedna naša starija kolegica je prije rata radila u poljoprivrednoj zadruzi. Ima ogromno iskustvo u ovom poslu. Ali nedostajale su joj tri godine radnog staža za penziju, jer ranije nije bila
prijavljena, a nikako nije mogla naći posao. Srećom, kroz ovaj program i posao u Bingu koji je počeo prije tačno tri godine, nije samo ostvarila svoj cilj, već je sa svojim velikim iskustvom pomogla i nama, naučila nas mnogo. Takvi primjeri me motivišu, i mislim da se odlučnost i dobrota uvijek vrate dobrotom i uspjehom. Tome su mene moji roditelji učili i tome učim svoju djecu“, zaključuje naša sagovornica.
