Mevleta Rakovac, invalid, živi sa kćerkom i unukom u katastrofalnim uslovima. Žive u kući koja svakog trenutka može pasti. Žive od 380 KM penzije, koju je Mevleta naslijedila od rahmetli muža.
Kćerka je nezaposlena i školuje dijete.
Kuća je podignuta prije 70 godina, šeperuša. Vrijeme je učinilo svoje da je ista postala opasna za život. Kroz zidove bukvalno prolaze ruke. Sva se, narodnim riječnikom rečeno, „uvrnula“ i počela izlaziti iz svojih temelja.
Komšije su pokrenule akciju pomoći, ali nisu u mogućnosti sami riješiti njihovo stambeno pitanje. Međutim, spremni su kroz akcije i volonterski učiniti sve da ovoj porodici se obezbjedite iole adekvatni uslovi dosljednji čovjeka u 21. vijeku.












