Portal Zvornicki.ba obavio je intervju sa aktuelnim ambasadorom Bosne i Hercegovine u Australiji, njegovom ekselencijom Mirzom Hajrićem, inače rođenim Kozlučancem. Ovaj Zvorničanin diplomata je svjetskog ranga, a u svojoj bogatoj karijeri obavljao je neke od najsloženijih poslova koje možete zamisliti u diplomatskom svijetu. Zvornik zasigurno nikada ranije nije imao diplomatu koji je na ovako visokom nivou, a zasigurno ga neće imati ni u skorijoj budućnosti. Mirza Hajrić nam se rado odazvao na intervju i odgovorio na postavljena pitanja. U svojoj bogatoj karijeri Hajrić je bio dopisnik “Oslobođenja” iz Londona sve do 1992.godine, Hajrić je bio jedan od najbližih ljudi Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, u poslijeratnom periodu Hajrić je radio i kao Savjetnik direktora Svjetske banke, vodio je i Agenciju za investicije u BiH i mnogo toga još o čemu možete čitati u nastavku.

Intervju sa Kozlučancem Mirzom Hajrićem, aktuelnim ambasadorom BiH u Australiji, bivši savjetnik Alije Izetbegovića, bivši savjetnik direktora Svjetske banke, diplomata najvišeg nivoa
MIrza Hajrić na jednom od skupova državljana BiH u Australiji

Mirza Hajrić rođen u Kozluku, odrastao u Zvorniku, počeo školovanje u Sarajevu, radio širom svijeta, kako je to izgledalo iz današnje perspektive?

Hajrić: U školu sam krenuo u Zvorniku i na početku trećeg razreda porodica je preselila u Sarajevo. Sjećam se da sam, zbog renoviranja zgrade, jedan razred u školu išao naizmjenično svaki drugi dan osim nedjelje. Tako sam išao i u školi Braća Obradović i u Braća Skopljaković. U Sarajevu sam završio gimnaziju i Fakultet političkih nauka. Prije rata živeći u Londonu, a poslije rata u Washingtonu radeći u Upravi Svjetske banke sam pohadjao neke stručne obuke i specijalizacije ali sam većinu znanja i sposobnosti stekao radeći u timovima, tražeći najbolja rješenja u datim uslovima.

Do 1992.godine bili ste i dopisnik Oslobođenja iz Londona, u kakvom Vam je sjećanju ostao posao novinara u tada najčitanijim dnevnim novinama u BiH?

Hajrić: Moji novinarski počeci su vezani za „Oslobodjenje“ i iz te sredine nosim divne uspomene, posebno na ljude od kojih sam mnogo naučio, ne samo o novinarskoj profesiji već o životu. Tada je biti novinar bilo lijepo zvanje, profesija za čitav život. Zvuči paradoksalno, ali dolazak demokratije u BiH je skoro pa uništio novinarstvo, a u svakom slučaju srozao je kvalitet novinara. Sada je to, za osobu koja drži do sebe, zanimanje za prvi dio karijere. Posao dopisnika iz Londona je bio zahtjevan. Prvi put sam živio u centru svijeta, posebno muzike koja mi je dječačka strast, na Balkanu se zakuhavalo, počinjali su Miloševićevi ratovi, tako je posao bio veoma intenzivan sa svakdonevnim novim izazovima.

Kako ste izabrani za savjetnika prvog čovjeka Bosne i Hercegovine od dolaska demokratskog sistema? Kako je Mirza Hajrić iz Zvornika postao jedan od najbližih saradnika prvog čovjeka Republike Bosne i Hercegovine?

Hajrić uz Izetbegovića, na fotografiji još Rasim Delić načelnik komande ARBiH i Mehmed Osmanagić-Osmica sadašnji šef OSA-BiH
Hajrić uz Izetbegovića, na fotografiji još Rasim Delić načelnik komande ARBiH i Mehmed Osmanagić-Osmica sadašnji šef OSA-BiH

Hajrić: Izabrao me je rahmetli predsjednik Izetbegović lično za savjetnika na što sam veoma ponosan. S početka sam kao dopsinik Oslobođenja pomagao njemu i bh. delegaciji u kontaktima sa engelskim zvaničnicima i novinarima, pomagao savjetima i logistički prilikom posjeta. Tako me je zapazio i pozvao krajem 1992. da budem portparol za proces Mirovnih pregovora u UN u Ženevi. Često bi me uključio da budem član delegacije u posjetama državama od važnosti za sudbinu BiH koje je posjećivao, a 1994.godine mi je predložio da se vratim u Sarajevo u ministarstvo inostranih poslova (MIP) BiH odakle sam sarađivao sa njim i njegovim kabinetom u Predsjedništvu. 1995. me je izabrao za savjetnika. Imao sam 35 godina a njemu je bilo 70. Prvo sam bio državni savjetnik za vanjsku politiku sedmočlanom predsjedniku RBiH, a poslije prvih poslijeratnih izbora bio sam njegov savjetnik za vanjsku politiku i provedbu Dejtonskog sporazuma. To je trajalo do njegovog povlačenja iz politike, a ispoštovao sam njegovu molbu da pomognem Halidu Genjcu i Berizu Belkiću koji su ga privremeno zamijenili na mjestu Predsjednika.

Kako se Mirza Hajrić zadržao tako dugo u najbližem krugu predsjednika BiH?

Hajrić:Vjerovatno predanim radom i postignutim rezultatima. Na moje insistiranje Predsjednik je uvijek imao moju potpisanu ostavku i uvijek je mogao na to staviti datum. Međutim sarađivali smo, odnosno radio sam za njega do posjednjeg njegovog radnog dana. U nejgorim periodima nije postojalo radno vrijeme. Često se znalo odkunjati u fotelji sat-dva pa nasataviti raditi cijelu noć jer su potrebe posla tako diktirale.

Nakon što se Alija Izetbegović povukao iz politike, okrenuli ste se drugim poslovima iz svoje struke. Jedno vrijeme ste bili i Savjetnik izvršnog direktora Svjetske banke, kako gledate na tu epizodu u svom životu?

Hajrić :Nakon ratnog i poratnog haosa u kojem su se naše institucije nalazile i snalazile, posao savjetnika Izvršnog direktora Svjetske banke je bio potpuno drugačiji profesionalni izazov. Uređen sistem sa 12.000 uposlenika, u kojem ima mnogo kvalitetnog rada, vrhunskih stručnjaka bez političkih opstrukcija je bilo osvježenje u svakom smislu riječi. Tamo sam došao nakon zapaženih rezultata razvijajući Agenciju za promociju stranih investicija u BiH – FIPA gdje sam bio generalni direktor 2002.-2005.. Ipak, nakon nepune tri godine sam se vratio u svoje Sarajevo.

Malo ljudi sa ovih prostora zaposleno je u Svjetskoj Banci, kako komentarišete činjenicu da je jedan Zvorničanin bio do prvog čovjeka jedne od najvažnijih finansijskih institucija u svijetu?

cest gost kao analiticarHajrić: Da budem precizan, ja sam Kozlučanin i ponosam sam na svoje mjesto i rodni kraj, Podrinje i gdje god da sam u svijetu to ističem. U šali nekad kažem da je i Nikola Tesla rođen u selu u kojem nije bilo struje, koju je kasnije izmislio i poklonio čovječanstvu. Svi smo mi potekli odnekle i barem u nekoj mjeri upravljamo svojim sudbinama. Mene su moja sudbina, uz nemiran duh i želju za novim životnim i poslovnim izazovima vodili na razne strane svijeta i u sfere profesionalnog muzičara, novinara, portparola, savjetnika za vanjsku poliutku, stručnjaka za poslovnu klimu i strane investicije, intelektualnu svojinu, autorska i srodna prava, poslovnog konsultanta, a evo sada sam i ambasador i ne znam čime ću se baviti kada završim ovaj posao koji je velika čast.

Pored posla u Svjetskoj banci, radili ste i kao zastupnik muzičara u BiH i zaštiti njihovih autorskih prava, upravo je ovih dana aktuelno društvo kompozitora AMUS, a koje je nastalo u vremenu Vašeg angažmana, kako gledate iz ovog ugla na taj period?

Intervju sa Kozlučancem Mirzom Hajrićem, aktuelnim ambasadorom BiH u Australiji, bivši savjetnik Alije Izetbegovića, bivši savjetnik direktora Svjetske banke, diplomata najvišeg nivoa
Mirza Hajrić svirao na koncertu sarajevske grupe “Zabranjeno Pušenje”

Hajrić: Taj sam projekat radio sa ogormno mnogo ljubavi i energije koje mi je ubila grupa autora ogrezlih u poroke, kocku, drogu, alkohol… Taj polusvijet i sada pokušava da preuzme udruženje i da ga podrede svojim ličnim potrebama. Činjenica je da sam paralelno sa uspostavom i izgradnjom Stručne službe sa, uglavnom mladim ljudima kojima je to bi prvi posao, za dvije i po godine uspio dovesti do 40% od potencijala prihoda i ostavio Službu u punom sastavu i kapacitetu da u iduće dvije godine taj rezultat udvostruče. Na žalost, zbog sujeta i borbi za mjesta sam prije četri godine dao otkaz, a od tada nisu puno napredovali kao Udruženje i zato mogu kriviti samo sebe.

I sam Mirza se bavi/o muzikom?

Hajrić: Još u gimnaziji sam počeo svirati u grupama i godinama lijepo živio za i od muzike. Kruna karijere je bilo

Ambasador na koncertu u Kanberi
Ambasador na koncertu u Kanberi

sviranje u Vatrenom poljupcu i snimanje nekih ploča, a i danas redovno sviram blues s Australcima. Sviranje gitare je strast koja me prati od mladih dana.

Kako komentarišete činjenicu da Zvornik danas ima samo jedan rok bend, a da ni Sarajevo nema puno veći broj bendova posvećenih ovoj vrsti muzike koja kod mladih  pokreće promjene kojis u nosioci promjena u svakom društvu?

Hajrić: Rok je zbog niza razloga izgubio svoju publiku. Turbofolk je pobijedio!

Vodili ste i agenciju za investicije u BiH, šta nam možete reći o tom periodu?

Hajrić: To je veoma važan posao za kvalitet života u BiH jer stvara kvalitetna radna mjesta. Na žalost u zapećku je prioriteta naše politike. Uz FIPA sam vodio i Buldožer inicijativu za popravljanje poslovnog ambijenta. FIPA agenciju sam preuzeo 2002. kada je imala pet uposlenih i do 2005. smo upetrostručili priliv stranih investicija. Danas investicija imamo onoliko koliko zaslužuje aktuelna politika. Ova nestabilnost tjera investitore i svakim danom propuštamo poneku šansu.

U periodu dok su Vas smatrali „desnom rukom Alije“ šta je ono što bi ispričali u nekoliko rečenica da opišete prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine?

Hajrić: Veoma sam ponosan na taj istorijski ratni i postratni period rada sa rahmetli Predsjednikom. Šira ga javnost poznaje kao veoma mudrog čovjeka. U svijetu je mnogo više cijenjen nego u našoj zemlji. U našim profesionalnim i ljudskim kontaktima je uvijek iskazivao poštovanje, sabur i uvažavao argumente. Bio je veoma drag i širok čovjek, koji se volio i našaliti i informirano razgovarati o temama o kojima ne pomišljate da bi čovjek njegovih poznih godina i zaposlenosti mogao išta znati.

Mnogima je i danas omiljena tema nagađanja o tome šta je Izetbegović mislio o Zvorniku i Podrinju, šta je Vama govorio Zvorniku?

Hajrić: Govorio je da su Bošnjaci Podrinja platili najveću cijenu borbe protiv Miloševićevih velikosrpskih ciljeva. Podrinje mu je bila rana na srcu. Uvažavao je i poštovao tu žrtvu. Volio je Braciku Banjanovića i druge koji su radili na povratku u svoje predratne domove i, koliko mu je bilo dostupno, pomagao je te napore povratka i normalizacije života.

Kako ste se snasli u poslu ambasadora u dalekoj Australiji?

Hajrić: Nadam se dobro. To treba pitati naše ljude ovdje. Austalija je najuspješnija multietnička država na svijetu i oko 50.000 naših ljudi se svojom urođenom tolerancijom prema drugom i drugačijem lako uklopilo u takvu životnu sredinu. BH zajednice su uspješne i od rata su stvorile vrijednost od preko 200 miliona dolara u društvenim, sportskim, kulturnim i vjerskim objektima. Često ističem da BiH ima 50.000 ambasadora u Australiji i svaki dan se uvjeravam u to obilazeći i družeći se s našim građanima.

Imaju li Zvornicani i Podrinjci neko posebno mjesto, događaj okupljanja u Australiji?

Hajrić: Na žalost nemaju, ali mi se često kao zemljaku jave prilikom kontakata sa zajednicom.

Najteži trenutak u vašoj diplomatskoj karijeri?

AMbasador Hajrić u društvu premijera Vlade Australije Scott Morrisonom
AMbasador Hajrić u društvu premijera Vlade Australije Scott Morrisonom

Hajrić:  Ako se u diplomatiju računa i posao savjetnika za vanjsku politiku, onda je to trenutak kada sam kao koordinator u Ministarstvu vanjskih poslova BiH saznao za genocid u Srebrenici. Ako se pitanje odnosi na posao ambasadora to nije trenutak već jedna frustracija što australska Vlada nikako da potpiše Sporazum o socijalnom osiguranju kojim se reguliše pravo da se ljudi vrate u BiH i primaju ovdašnje penzije koje su zaradili u Australiji.

Najljepši moment u vašoj diplomatskoj karijeri?

Hajrić: To su, osim zadovoljstva druženja sa našim svijetom, veleljepne svečanosti predaje akreditiva generalnim guvernerima Australije i Novog Zelanda.

Scott Morrisonom
Mirza Hajrić i premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern

Kako ste stigli porodične obaveze uskladiti sa svim obavezama u bogatom diplomatskom životu? 

Hajrić: Obično porodične obaveze trpe jer većinu vikenda provodim u posjetama našim zajednicama jer naši su ljudi vikendom slobodni. Sin Adi je brucoš na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i upravo dogovaramo da me posjeti za vrijeme zimske pauze a tada je ovdje puno ljeto.

Dolazite li u Zvornik?

Hajrić: Bio sam u septembru tokom godišnjeg odmora. Obišao sam rodbinu i prijatelje. Kad god imam priliku rado posjetim rodni kraj.

Poruka za kraj intervjua sa Ambasadorom Bosne i Hercegovine u Australiji?

Hajrić: Srednja i starija generacija naših ljudi kojima je agresija na BiH promijenila živote iz temelja su mnogo propatili. Jedini način da ta patnja ne bude uzaludna i da izdobri je da se posvetimo odgoju naše djece, da im učvrstimo ljubav i želju za Bosnom i Hercegovinom. Pogotovo je to teško stotinama hiljada naših ljudi što žive širom svijeta, ali taj nijet nema alternativu.

Čime je završen intervju vrsnog diplomate rođenog u Kozluku koju je u bogatoj karijeri radio najsloženije diplomatske poslove u interesu države Bosne i Hercegovine.

(Zvornicki.ba)