Iša Smajlović iz Ježinca kod Srebrenika prije tri mjeseca napunila je 101 godinu. Živi sama i brine se o sebi. Poručuje da materijalne stvari u životu ne smiju biti ispred mira u duši. Dopisnik ‘O Kanala‘ iz Tuzle Vahidin Mujagić posjetio je Išu u njenom domu, evo njegove priče.
Iša Smajlović živi u staroj trošnoj kući u naselju Ježinac, skromno i jednostavno jer joj tako najviše odgovara, kaže na početku razgovora. “Poženili se svi, imaju žene, što ću ja njima smetati. A ja imam svoju penziju. Što ću im, odoh svojoj kući u svoje ove prnje stare, kod njih je u Njemačkoj sve na dugme, samo dugme pritisni. Rekoh ja volim svoju metlu, svoje prnje, ja hoću kući” – kaže Iša. Udavala se tri puta, a iz drugog braka ima djecu. Prije trećeg braka, bila je udovica više od 20 godina.
“Najbolji mi je bio ovaj što sam se zadnji put udala u Modriču. Bio dobar čovjek, predobar. Što sam od njega penziju dobila. A prvi mi otišao u domobrane u vojsku, što sam se udala u Vučkovce, bila s njim šest mjeseci i on ode u vojsku. Onda ga zarobili partizani, pa Njemci, pa ustaše. Nema kakve nije bilo vojske“, priča Iša Smajlović. Iša nije usamljena. Često je obilaze djeca, unuci i praunuci. Iako ima penziju od koje pristojno živi, jednom se poklonu uvijek obraduje. “Oni meni moji kad dođu, donesu mi narandži. Nemojte mi donositi narandži, nemojte ni banana, donesite mi suhog mesa i sudžuke, tako sad i donose.”
Humanista iz Srebrenika Almir Tursunović, čest je gost kod Iše. Dođe da je vidi i da porazgovaraju. “Ona, hvala Bogu, ima primanja, sinove i unučad. Ali ona se raduje kad joj neko dođe. U njenim godinama ona ne može nigdje ići ali zato mi možemo nju posjetiti i svašta lijepo čuti” – kazao je Tursunović. Stoljeće života je iza Iše, a doktoru rijetko ide.
U razgovoru za ‘O Kanal’ prepričava anegdotu kada je bila na jednom ljekarskom pregledu. “Kaže doktor, pregleda me pa govori guši li te neno šta. Rekoh ko je gušio on je umro, ko će me gušiti više. On se poče smijat. Šta će me gušiti, ja nisam išla nikad doktoru. Muzla krave, bile pčele, bio med, pastrme se klale, nije bilo doktora“, prisjeća se Iša.
Za života je dočekala i ispratila mnoge političke sisteme i ratove. Materijalnih stvari nekada se manje imalo, a bolje se živjelo, ističe Iša. I nakon vijeka života, ova starica poručuje da je najbitnije imati rahatluk u kojem ona itekako zna uživati.
