Kada otvorite vrata “Centra za podršku djeci sa smetnjama u razvoju i njihovim porodicama u Zvorniku”, ugledaćete nasmješena lica, koja se raduju vašem dolasku. Svaki put kada odem tamo takav doček imam. U dvadesetak kvadrata smjestio se jedan svijet u kome vlada dobrota, iskren osmjeh, iskrene emocije.

Jelena Zekić piše o "Centru za podršku djeci" u Zvorniku, topla ljudska priča za početak godine

Taj svijet upotpune katkad i neki drugi ljudi. U tom svetu nema mesta, ružnim rečima, mislima, osećanjima. Čarobni svet koji čini grupa naših sugradjana, njih pedesetak, a danas su me dočekali Jelena, Divna, Marko, Dejan, Miloš, Sanja, Ivana, Mario….

Za novogodišnje praznike svaki čovjek na ovom svijetu ima svoje želje…..pitali smo koje su njihove. Želim da ustanem iz ovih kolica, rekao nam je Dejan. Pored toga, poželio je i dobro zdravlje svim ljudima na svijetu. Sanja je dugogodisnji korisnik centra i dolazi često na druženje sa drugarima, na taj način bježi od svakodnevnice koja nije ružičasta. “U Novoj godini moje želje su zdravlje i da budemo pozitivni, da ne mislimo na loše stvari koje se svima dešavaju.

Da moja porodica, moji prijatelji ostanu na okupu. Imam još ličnih želja, ali njih ću ostaviti za sebe i poželjeti da se ostvare”, kaže Sanja. Ivana bi željela za Novu godinu paketić u kome će biti seven days, krem bananica, čips i smoki. Jelena je takođe poželjela paketić sa slatkišima, lakom za nokte i ostalom šminkom. Miloš je danas bio najmlađi posjetilac Centra i poželeo je paketić sa igračkama, lizalom, bananicom, sokićem….Njemu se u željama pridružila i Slavica koja je takođe poželjela paketić sa slatkišima. Mario je za Novu godinu poželio sat crvene boje dok je Divna poželjela paketić u kome će biti nešto od kozmetike I knjiga Danijele Stil. Postoje djeca kojima ne treba mnogo, postoje odrasli ljudi kojima treba još manje i obrnuto…

I dok jedni žele nove iscrtane obrve, punije usne, manje bora oko ociju, podignute kapke, najnovije modne trendove, oni žele nešto drugo.U željama smo različiti, bar tako mislimo dok ne dodjemo u situaciju da želimo onu najveću, zajedničku želju, a ona je da budemo zdravi! Da li se sreća uvećava kupovinom određenih modnih krpica, korekcijom lica, tijela, ili je istinska sreća nešto drugo…

Zasto pišem sve ovo…? Ne da bih nečije želje ponizila, nego da bih probudila u ljudim skrivene emocije, da ih možda podsjetim na neke osjećaje koje su zaboravili,a koji su važniji od svih krpica, modnih detalja I fizičkog izgleda. Zdravlja u izobilju želimo svima. Duhovnog bogatstva, porodične sreće, dječijih osmjeha, iskrenih i lijepih osjećanja, što manje zavisti, kritika, što više tolerancije, sloge, zagrljaja, poljubaca, smjeha…..

Neka Deda mraz svima u novoj godini donese punu vreću malih čarobnjaka koji će svih dana u godini dijeliti pjesmu, smjeh, lijepe riječi, razna zadovoljstva…. Neka u novoj 2020 godini svi ljudi ovog svijeta budu ukrašeni kao novogodišnja jelka, ukrasima sreće i raznobojnim lijepim osjećanjima. Slavićemo svaki dan Nove 2020 godine i onaj koji se završi u dobrom zdravlju, kao i onaj koji je manje lijep.

Moliti se za sve one koji su bolesni da ozdrave, one koji trpe velike bolove da se ublaže. Molićemo se za sve one koji su na nebu, a željeli bi da budu sa nama….čuvaćemo uspomene, pričati o njima sa srećom na licu. Želimo da u novoj godini čuvamo naš grad, naše ulice, da čuvamo svakog čovjeka, kako bi svi mi, naša djeca, bili sigurni i bezbrižni. Ne zaboravite na svog čarobnjaka, sa punom vrećom želja, u prestupnoj 2020 godini i zamolite ga da pomogne i drugima!

(Preuzeto sa tropic.ba blog Jelena Zekic)