Svake naredne godine dolazi nam novo proljeće, sa istom dilemom kod pčelara: kako svoje pčelinje zajednice pripremiti u narednom period?
Postoji veliki problem – nijedna zima nije protekla isto, tako da ni sve pčelinje zajednice nisu izimjele sa istom snagom, pa ne postoji ustaljeni šablon po kome treba raditi. Znanje samih nas, tu dolazi u prvi plan .
Na osnovu pravilne procjene, do koje se teško dolazi bez odgovarajućeg iskustva, uz korištenje svog znanja o biologiji pčela, pčelar može i mora pronaći najbolje rješenje za pomoć svojim društvima u brzom i efikasnom proljetnom razvoju. Uspješan pčelar uspijeva da 60 do 80% svojih društava optimalno razvije, tako što će njihov maksimalan razvoj tempirati u vrijeme samog početka bagremove paše, što će jedino dati prave efekte. Nemojmo se zavaravati da će nam od koristi biti samo praksa. Ne. Mora se pratiti nauka knjiga, kada i koliko dana prije paše početi sa razvojem. Do istih saznanja može se doći i iz iskustva, ali će nam za to biti potrebna najmanje dva – tri života.
Optimalni period se izračunava s obzirom na životni vijek pčele i datum nastupanja glavne paše. Pčele koje su se izlegle na 35 dana prije početka glavne paše uginu već na samom njenom početku. Praktično, značaj za medobranje imaju samo one pčele koje će raditi 5 dana njenog početka. To su pčele koje su se izlegle na 30 dana prije početka same paše. One će se izleći kada je matica položila jajašca 51 dan pre početka paše (21 dan traje period do izlijeganja) i to će biti najraniji period izležene pčele za glavnu pašu. Tako se može izračunati vrijeme polaganja jaja i izleganje pčele koja će učestvovati u prvih pet dana glavne paše.
Pčele koje se izlegu na 8 dana prije kraja glavne paše uključuju se 4 dana na sakupljanju i primanju nektara što znači da će raditi 5 dana prije završetka paše. Jaja za ove pčele treba da budu položena na 29 dana (8+21) prije kraja glavne paše. To su posljednje pčele koje će učestvovati posljednjih 5 dana u glavnoj paši. Na taj način se utvrđuju dva datuma između kojih treba proizvesti najviše pčela koje će učestvovati u medobranju na glavnoj paši. On počinje na 51 dan prije početka i završava se na 29 dana prije završetka glavne paše.
Optimalni period umnožavanja legla nije isti za različite reone. Tamo gdje glavna paša počinje rano, bagrem priprema društva i treba da započne rano u proljeće. Kako navodi Slobodan Jevtić, dugogodišnji pčelar, kod njega počinje 6. maja tako da je za njega 15. mart aktuelni datum, a kad kasnije cvjeta bagrem razvitak zajednica – onda kreće kasnije. Kod kasnih paša, kao što je livadska, društva mogu i sama da se pripreme bez učešća pčelara. U reonima gdje se javljaju dve ili tri paše, priprema pčelinje zajednice počinje rano za bagrem, ali zajednice se moraju održati u snazi, a da ne dođe do rojbe da bi se iskoristile iste. Mnogo ran početak razvoja je riskantan zbog varljivog marta i naglih zahlađenja.
Kada znamo sve ovo gore napisano sada sagledavamo realno stanje na pčelinjaku.
Pregledom fioka ispod mrežastih podnjača i samim pregledom podnjača stiče se uvid u uspješnost zimovanja. Košnice pčelinjih zajednica koje su uginule treba ukloniti sa pčelinjaka prije prvih izleta pčela. Uzorke mrtvih pčela treba odnijeti na analizu u najbliži Veterinarski institut. Ako je uzrok uginuća nepravilni rad pčelara, sva oprema, zajedno sa ramovima i zalihama hrane, može se koristiti i kod drugih zajednica. Ako je uzrok uginuća bolest, oprema se mora kvalitetno dezinfikovati, a ostali zaraženi materijal adekvatno sanirati u zavisnosti od koje su bolesti zajednice uginule.Za svaku bolest postoji pravilo kako se sanira, a za američku trulež zakon koji se mora poštovati.
Iskusni pčelari će ranije primijetiti kakvo je stanje u kojoj košnici, i to na sljedeći način: daće zajednicama po litar sirupa i sutradan pogledati – zajednice koje su odnijele ostaviće se za kasniji pregled, a one koje ne odnose odmah treba pogledati. Prvog lijepog sunčanog dana treba uraditi detaljni, ali brzi pregled zajednica i ustanoviti činjenično stanje, količinu pčela, meda , perge. Ako u košnicama ima dovoljno hrane (zalihu meda od najmanje 12 kg, uz dovoljne zalihe perge. U jesen gdje polena ima u izobilju, gdje su obezbijeđene i bogate zalihe perge. Perga je, vjerovali ili ne, glavni faktor koji kontroliše zdravlje pčela. Dokazano je da obilne zalihe perge u proljeće sprječavaju razvoj mnogih bolesti, kao što su nozemoza, evropska trulež, pa čak i američka trulež legla. Pošto smo već prinuđeni da pčelarimo sa varom, treba naglasiti da će se pri istoj zaraženosti varoom, mnogo bolje ponašati pčelinje zajednice koje imaju bogate zalihe perge.
Naravno, zimskim tretmanom protiv varoe (oksalna kiselina) trebalo je broj varoa svesti na dozvoljeni maksimum. Iz prethodnog pisanja da se videti kada početi sa razvojem, stanje jačina zajednice, procenat prezimjelih zajednica, količina hrane.
Kako razviti zajednice
Ako sagledamo sve naučne podatke i praktična iskustva, možemo da zaključimo da je cilj proljetnog razvoja tempiranje maksimalnog razvoja pčela baš na dan početka paše. To je vrlo često nedostižan cilj, iz više razloga. Ali svi pčelari treba da tokom proljetnog razvoja teže baš njemu. To je cilj, koji nam garantuje visok prinos na paši. Dugogodišnjim radom pčelari su se uvjerili da najviše meda ne dobiju uvijek od zajednica koje su najbolje izimile, najbolje krenule sa velikom količinom legla u rano proljeće i dale do znanja da će dati maksimalan prinos, već od zajednica koje su imale količinu legla i početak razvoja koji je napisan u početku teksta o početku razvoja po danima. Samo tako tempirani razvoj obezbjeđuje idealan odnos starosnih grupa pčela za iskorištenje paše. Samo u ovom slučaju svaka pčela radi onaj posao koji joj po starosti odgovara.
Naravno da pčelar ne može da predvidi tačan dan početka bagremove paše tako da je odstupanje od par dana podnošljivo. Razvoj počinjemo tako što otvaramo bočne ramove sa medom, premještanjem konfiguracije tijela u zavisnosti kojim sistemom radimo, dodavanjem rama sa medom preko satonoša, pomijeranjem perge u stranu , sve to radimo sa ciljem da stimulišemo maticu, da počne zaliježanje jajašca, još ako nam je vrijeme naklonjeno pa imamo unos iz prirode.
Dobra voćna paša kada imamo unos polena i nektara nam je garancija da ćemo uspjeti sa razvojem i biti spremni za bagremovu pašu. Napokon nam je sve išlo na ruku – krenuo je bagrem, naše zajednice sakupile dosta nektara, ali dogodiće se da će sljedeće zajednice dostići maksimum razvoja i početi opadati radni elan – krenuće u rojenje. Ali mi smo ti koji moramo to preduprediti i nedozvoliti zajednici da se izroji, a da joj održimo radni elan, navodi Slobodan Jevtić.
Kako ne dozvoliti rojenje?
– Kod košnica koje idu u visinu a imaju ista tijela sa istim ramovima, šta ćemo uraditi četvrti – peti dan paše kada procijenimo da će paša biti jaka: podignemo tijela, sklonimo sa strane u plodište, pronađemo maticu, istu ostavimo sa 3, 4 rama mladog legla, zatim dopunimo sa ramovima djevičanskog saća i satnim osnovama. Kada smo to uradili stavljamo matičnu rešetku, iznad dodajemo drugo tijelo sa tih 6 rama plodišnih i dodamo 4 satne osnove da dobijemo 10 rama, stavimo odozgo tijela (ili tijelo u zavisnosti od sistema košnice ona koja smo skinuli). Deseti dan otvaramo, kidamo matičnjake iz tijela u koje smo dodali ramove iz plodišta. Sva tijela vraćamo u prvobitni položaj – ovim radom uradili smo demariranje, time smo preduprijedili zajednicu da se ne roji, a tim radom nismo joj smanjili radni elan.
– Postoje još načina za sprječavanje rojenja. Jedan od njih je vađenje iz košnice petog dana pčelinje paše iz plodišta svog mladog legla sa pčelom bez matice, umjesto tih 5,6 rama dodati ramove sa djevičanskim satovima i satnim osnovama u matičnu zajednicu. Ove koje smo izvadili stavljamo u nukleus i sklanjamo na kraj pčelinjaka iz koga će sve radne pčele izaći i vratiti se u matičnu košnicu i nastaviti svoj rad. Ovo se odnosi na košnice kod kojih su ramovi različiti plodišni-medišni. U nukleus dodamo mladu sparenu maticu uveče, koja će biti primljena i koja će početi da radi i polaže jajašca. Po potrebi kasnije proizvodne zajednice mogu se pojačavati ramovima sa zatvorenim leglom iz nukleusa radi pripreme zajednice za sljedeću pašu i održavanje iste u punoj snazi.
– Još jedan od načina da se preduhitri rojenje (metoda važi za rane paše, bolje reći bagrem) –
odstranjivanje matice na 10 dana. Pred početak bagrema, ali u zajednicama koje već u sebi imaju preko 8 rama legla. Desetog dana se oduzmu svi matičnjaci koje su pčele povukle i kroz dan – dva se doda mlada sparena matica. Ovom metodom su eliminisani nužni pregledi svakih 7 – 8 dana i osigurani su značajno veći prinosi sa paše jer ova društva posjeduju radnu energiju kakvu posjeduje novo naseljeni roj. Rojenje je spriječeno, a instikt za sakupljanjem hrane je dominantan.
– Odstranjivanje matice sa otvorenim leglom 10 dana pred pašu (Đerzonovo dijamantsko pravilo): stavlja se u nukleus pčele izletnice vraćaju se u matičnu košnicu. Pčele oslobođene hranjenjm legla baziraju se na med, matičnjaci izvučeni i već sazreli u početku paše, pčele se ponašaju kao da imaju maticu 5 -ti dan paše, mlada matica izlazi. Nedostatak ovog metoda nemogućnost procjene koliko će se matica vratiti sa oplodnje. Zato pčelar mora stalno imati uvida u stanje pčelinje zajednice, i interveniše u slučaju potrebe dodavanjem oplođene matice.
Nisu ovo jedini pozitivni efekti. Prekid u odgajanju legla ima profilaktičko dejstvo na zdravlje društva. Dalje, ovo utiče na redukciju jačine društva neposredno poslije glavne paše u vrijeme kada višak snage može da bude pozitivan nedostatak, a to je dobro u onim područjima gdje nema odmah paša (recimo lipe), već se čeka suncokret.
Dakle, za postizanje najboljih rezultata operacija sprječavanja rojenja treba da bude simulacija već izrojene košnice i u harmoniji sa instiktom pčela, tj. simulacija faktora prisutnih pri prirodnom rojenju. Ovako podmlađena društva ući će u drugu pašu, snažna i jaka, a u slučaju da se dogodila neka greška uvek imamo na usluzi maticu koju smo izvadili iz tih zajednica sa ramom legla perge i normalno cio njen razvitak koji se stvorio od paše do paše. Njen napredak je dostigao snagu jednog nukleusa od 6 rama i više. Ovakvim postupkom zajednica će ući u zimu podmlađena i sljedećeg proljeća ce biti mnogo uspješnija u proljetnom razvoju. Ovakvim načinom rada možemo se uklopiti i u brdsko planinske uslove gdje imamo samo jednu pašu.
Kako održati pčele da ne izgube potencijal u bespašnom periodu?
Završila se bagremova paša, a pčelar je zadovoljan – sve što je planirao to se i ostvarilo sa velikim procentom, pa treba iscijediti med i pripremati se za sljedeću pašu. Sada dolazi pčelarova svijest do izražaja o tome – koliko će meda ostaviti. Sljedeća paša je lipova, imaće dosta dana bespašnog perioda. Ako znamo da za 1kg legla treba 2kg meda, polena, moramo biti svjesni, a i savjesni i ostaviti količinu dovoljnu, jer lipa je nepredvidiva, minimum hrane koju trebamo ostaviti je do 25 kg. Ali moramo voditi računa da nam poila budu blizu pčelinjaka sa čistom pitkom vodom, koja će biti podignuta da ne dođe do zaraze iste. Ne znamo da li će lipa zamediti, a moramo pčelu obnoviti da povećamo količinu i dobijemo mlade pčele, ne izrabljene, ali odnjegovane sa dovoljno bjelančevina, masti, ugljenih hidrata – pčele, koje će sačekati suncokret u radnom raspoloženju i brojčano jake.
Lipa je počela sa cvjetanjem, vage ispod košnica pokazuju određenu težinu koja je stalno u stagnaciji, šta nam govori da nam je unos jednak potrošnji i povećanju količine legla. Za bolji razvitak moramo nešto učiniti – povećavati količinu hrane. Postoje više načina, a koji ćemo odabrati, zavisi od toga koliko nam je udaljen pčelinjak:
1. Izvadimo ram sa medom iz zajednica koje su nam stajale kao pomoćna društva, ili iz roja koji smo stvorili u bagremu, a sada se već razvio u solidnu zajednicu. Ram stavimo u zbijeg da bi nam pčela isti čistila i med spuštala u plodište radi stimulacije matice. To ćemo raditi stalno kada nestane, pa obnovimo isto.
2. Ako nam je pčelinjak udaljen, a nemamo dovoljnu količinu meda – ne preostaje nam drugo nego dodati medne pogače, koje će stimulativno djelovati na matice da zaliježu što veći broj ćelija. Koliki će broj biti, ne može se procijeniti, ali sigurno je jedno – pčela neće vući i istu lagerovati u medišna tijela, već isključivo za hranu legla.
3. Ako nam je pčelinjak blizu upotrijebićemo šećerni sirup, hladno mućeni, bez mirisa i to na način neotvaranja košnica već postavljanjem hranilica na leta. Tim hranilicama radi se brzo, a i ima pregleda i uvida koliko se odnosi.
Prije toga smo provjerili plodište da nam nije izblokirano. U plodištu mora imati praznih satova iz kojih je izlazilo leglo, jer od polovine juna matica teško da će zaležati jajašca u djevičansko saće, pa ne dozvoliti da ima ramova punih meda u plodištu. Iste povaditi i staviti iznad. Ram sa medom i medna pogača u zbeg moraju biti prisutni stalno do suncokreta. Isto to važi i za flaše sa sirupom koje stoje na poletaljkama. Uijvek postoji vjerovatnoća da korovskih biljaka ima dovoljno tako da smo obezbijedili dovoljno polena.
Broj pčela izletnica koje prikupljaju nektar, polen, vodu, propolis i ostalo potrebno za razvoj i održanje zajednice – razlikuje se i zavisi od ukupnog broja pčela u zajednici. Zato ćemo se truditi da društvo podignemo do maksimuma.
(AGRO-EKO magazin)
