Paranoidni megaloman koji je glumio gladijatora i mislio da je bog, Komod je bio čak i skandalozniji nego što je Hollywood mogao zamisliti.
Duga loza rimskih careva obilježena je čudnim uzorkom. Gotovo svakog iznimno briljantnog cara naslijedio bi onaj iznimno ludi.
Dobroćudnog cara Klaudije koji je poboljšao Rim javnim radovima slijedio je njegov posinak Neron koji ga je neslavno spalio do temelja. Car Tit Flavije dovršio je Kolosej i svojom velikodušnošću se svidio javnosti samo da bi njegova dobra djela poništio njegov brat Domicijan, kojeg je ubio njegov vlastiti dvor.
Mudrog Marka Aurelije, poznatog kao “Filozof” i posljednjeg od “Pet dobrih careva”, naslijedio bi njegov sin Komod, čiji će silazak u ludilo biti ovjekovječen kroz tisućljeća (uključujući i izmišljen izvještaj u popularnom Film Gladijator iz 2000.).
Kao što je povjesničar Edward Gibbon napisao u svom čuvenom djelu The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, u međuvremenu između smrti Domicijana i vladavine Komoda, „ogromnim opsegom Rimskog carstva upravljala je apsolutna vlast, pod vodstvom vrline i mudrost.” “Pet dobrih careva” učinkovito je vladalo i pod njima je rimski narod uživao “razumnu slobodu”. Međutim, baš kad su dani ludih careva izgledali kao prošlost, Komod je vratio ludilo koje je odzvanjalo.
Komod preuzima prijestolje
Lucija Aurelija Komoda, rođenog 161. godine, postavio je njegov otac Marko Aurelije 177. godine, za su-cara, kad je imao samo 16 godina. Suvremeni rimski pisac Cassius Dio opisuje mladog nasljednika kao “prilično prostodušnog”, ali je vladao s ocem i pridružio se Marku Aureliju u Markomanskim ratovima protiv germanskih plemena uz Dunav, koje je car vodio nekoliko godina.
No, nakon što je Marko Aurelije umro 180. godine (prirodnom smrću, a ne vlastitom rukom svog sina, kako je prikazano u Gladijatoru), Komod je žurno sklopio mir s plemenima kako bi se mogao vratiti u Rim i povratiti mlade ljude koje je Marko protjerao.
Unatoč svom neobičnom ukusu, Komod se isprva ponašao više kao tipičan razmaženi, bogati mladić nego kao krvavi diktator. Kasije je Cassius izjavio da Komod “nije bio prirodno zao”, već da ga je “njegov nedostatak hrabrosti učinio robom svojih drugova”.
Zadržao je većinu savjetnika iz očeva režima na mjestu, a prve tri godine njegove vladavine protekle su jednako glatko kao i njegova oca, s dodatnom koristi što Rim više nije vodio nikakve ratove. Zapravo, vladavina Komoda mogla bi se u povijesti Rima u potpunosti zanemariti da nije bilo jednog nesretnog incidenta.
Pokušaj atentata i mentalna nestabilnost
Godine 182.nove ere, Komodova sestra Lucilla organizirala je pokušaj ubistva njezina brata. Izvori se razilaze ovisno o podrijetlu zavjere, a neki tvrde da je Lucilla bila ljubomorna na njegovu suprugu Crispinu, dok drugi tvrde da je vidjela prve znakove o bratovoj mentalnoj nestabilnosti.
Bez obzira na korijene, urota nije uspjela i incident je izazvao ludu paranoju Komoda, koji je posvuda počeo viđati spletke i izdaje. Pogubio je dvojicu potencijalnih ubojica zajedno s grupom istaknutih senatora koji su također bili navodno umiješani dok je Lucilla prognana na Capri prije nego što je također ubijena po naredbi njenog brata godinu dana kasnije.
Pokušaj atentata označio je prekretnicu u njegovoj vladavini, jer „kad je jednom okusio ljudsku krv, postao je nesposoban za sažaljenje ili grižnju savjesti”. Počeo je ubijati ljude bez obzira na čin, bogatstvo ili spol. Svatko tko bi privukao njegovu pozornost riskirao je i nenamjerno pozivanje na njegov gnjev.
Car je na kraju odlučio napustiti “uzde carstva” i odlučio se “predati trkama na kolima i raskalašenosti te je jedva obavljao bilo koju dužnost koja se odnosi na njegovu dužnost”. Imenovao je niz svojih favorita za upravljanje administracijom svog carstva, od kojih se svaki činio okrutnijim i nesposobnijim od prethodnog.
Međutim, ni oni nisu bili sigurni od njegova bijesa. Prvu trojicu, Sextus Tigidius Perennis, Komod je ubio nakon što se uvjerio da su se urotili protiv njega. Drugoga, slobodnog čistača, dopustio je da ga rastrga ogorčena rulja radi njegova zlostavljanja slobodnjaka.
Megalomanija u Koloseju
Pod vladavinom Komoda, Rim se spustio “iz kraljevstva zlata u kraljevstvo željeza i hrđe”. Slično kao što je Neron slavio dok je Rim gorio, Komod je uživao dok se grad raspadao oko njega.
Pogubljenja senatora pobudila su mu apetit za krvlju. Ne samo da se zadovoljio privatnim lovom, car je počeo nastupati u samom Koloseju, natječući se kao gladijator na oduševljenje gomile i užas senata, kako je prikazano u filmu Gladijator.
Komodova megalomanija nije bila ograničena samo na Koloasej. Preimenovao je Rim u Colonia Commodiana (Kolonija Komoda) i promijenio nazive mjeseci tako da svaki odražava jedan od mnogih epiteta koje je sebi nadjenuo.
Također se proglasio inkarnacijom boga Herkula i prisilio senat da prizna njegovo božanstvo. Po cijelom gradu podignuti su kipovi cara prikazanog kao mitološkog heroja, uključujući i one izrađene od čvrstog zlata teške gotovo 500 kila.
U jednom posljednjem činu ludila, Komod je naredio da se glava Nerona zamijeni njegovom i dodao natpis “jedini ljevoruki borac koji je osvojio dvanaest puta tisuću ljudi”.
Pad Komoda
Do 192. godine, rimskom narodu je bilo dosta. “Komod je bio veće prokletstvo za Rimljane od bilo kakve kuge ili bilo kakvog zločina”, a grad je pao u bankrot i kaos. Mala grupa zavjerenika, uključujući carevu ljubavnicu, Marciju, odlučila ga je ubiti. Kod prvog pokušaja koristili su otrovano meso, ali ga je povratio.
Još jedan pokušaj njegova života bio je osujećen, ali urotnici nisu izgubili živce. Zatim su poslali snažnog čovjeka da zadavi 31-godišnjeg cara u njegovoj kadi. Uspjelo je i dinastija Nerva – Antonine koja je vladala Rimom gotovo stoljeće došla je do kraja i grad je ubrzo pao u građanski rat. Komod je vladao kaosom i ostavio kaos za sobom
