Kako saznajemo, na nekim od najprometnijih mjesta širom RS, a posebno u najvećem gradu Banjaluci, policija nadzire građane i putem kamera prati svaki njihov pokret, a odnedavno imaju mogućnost da svakog prolaznika detektuju putem softvera za prepoznavanje lica.
Najnovije kamere u Banjaluci su postavljene na mjestima na kojima je građanima omogućeno da se okupljaju i izražavaju eventualni bunt prema vlastima, u Parku Mladen Stojanović i u centru grada.
rema podacima do kojih smo došli uvidom u nabavke Ministarstva unutrašnjih poslova, vidljivo je da je prošle godine nabavljeno čak 325 kamera, od kojih je njih 66 sa mogućnošću detekcije lica.
Riječ je o naprednim kamerama koje su nabavljene prošle godine putem javnog konkursa vrijedog 451.002 KM, bez PDV
U svijetu se vodi velika polemika o softverima za detekciju i prepoznavanje lica, jer, i pored pomoći u rješavanju kriminalnih djela, ove kamere su veliki udar na slobodu građana, posebno u zemljama u kojima je vlast sklona manipulaciji podacima i korištenju javnih resursa, poput policije, u svrhe lične zaštite ili za sukobe sa nelojalnim građanima i neistomišljenicima.
Neke od ovih kamera mogu u djeliću sekunde da vam snime lice i povežu ga s podacima u bazi koju posjeduje MUP, pa čak i onoj koja se prikuplja sa društvenih mreža.
Ove kamere mogu vas prepoznati s gotovo stopostotnom sigurnošću.
„Face recognition“, kako se popularno nazivaju ove kamere, u zavisnosti od baze, može o jednoj osobi reći skoro sve, od toga kao se zove, koliko je stara, pa do toga imali dosje, da li je ljuta ili srećna.
Pošto kod nas ovim kamerama upravlja MUP, možemo očekivati da u bazi za prepoznavanje lica imaju fotografije svih građana. Odnosno, svi mi koji smo se fotografisali za ličnu kartu ili pasoš možemo se naći u bazi podataka kojim će upravljati policija, te ćemo jednostavnim skeniranjem na ulici pomoću ovakve kamere biti identifikovani.
U pojedinim zemljama svijeta, poput Kine, ove kamere se koriste da bi vlast masovno nadzirala građane. Sa druge strane, grad San Francisko, koji je pionir u zaštiti ljuskih prava, ove kamere je u potpunosti zabranilo.
Tamo gdje su one u upotrebi, policije raznih država ove kamere koriste prevashodno da bi zaštitile imovinu i pojedince i za otkrivanje eventualnih počinilaca krivičnih djela.
Ipak, ukoliko postoji istorija zloupotrebe policije od strane vlasti, opravdana je sumnja građana da bi video nadzor nekima mogao poslužiti i za neke druge radnje.
Bez obzira da li ste slučajni prolaznik ili kriminalac, mnogima ove kamere stvaraju nelagodu. Takođe, čudno je da je uvođenje ovakvog načina praćenja građana u RS izvršeno u polutajnosti, bez obavještavanja javnosti i šire rasprave o tome.
A koliko je sve to opasno na primjeru Republike Srpske pokušali smo saznati od onih koji se bave zaštitom ljudskih prava.
Dragan Todorović iz Banjalučkog centra za ljudska prava tvrdi da kamere u demokratskom svijetu u većini slučajeva služe za brobu protiv kriminala. Ipak, on podsjeća da poučeni dešavanjima u RS moramo i te kako biti oprezni kada su u pitanju ovakvi video nadzori.
“Postavljanje kamera samo po sebi nije problem, jer u mnogim situacijama može pomoći u identifikovanju i hvatanju počinilaca krivičnih djela. Mnogi gradovi u zemljama razvijene demokratije i vladavine prava su pokriveni kamerama i to nije prouzrokovalo naročite probleme. Međutim, ključna razlika je što su to zemlje u kojima postoji odgovornost vlasti prema građanima i u kojima građani vjeruju svojim institucijama. U Republici Srpskoj smo svjetlosnim godinama daleko od tog standarda“, rekao je Todorović za BUKU.
Prema njegovim riječima, zloupotreba novog video sistema je svakako moguća, a javnost je s razlogom zabrinuta, posebno ako imamo situaciju u kojoj je policija potpuno izgubila povjerenje građana.
„Zbog toga je opravdana bojazan da su zloupotrebe snimaka nadzornih kamera na javnim površinama i više nego moguće, i čak, nažalost, očekivane. Naše institucije, a naročito MUP, u prethodnih nekoliko godina potpuno su iznevjerile povjerenje građana u njihov rad, što za posljedicu ima opravdanu sumnju u zakonitost i ispravnost postupaka istih tih institucija u budućnosti. Kada se tome doda da se nabavka i instaliranje ovakve i slične opreme po pravilu drži daleko od očiju šire javnosti, jasno je zašto građani osjećaju uznemirenost. Zato je potrebno pažljivo pratiti postupke MUP-a u ovom slučaju i brzo i žustro reagovati na prvu naznaku bilo kakvog nezakonitog postupanja sa snimcima nadzornih kamera, kako bi se spriječilo da zloupotreba tih snimaka vremenom postane uobičajena.”
Iz MUP-a RS ranije su naveli da se u okviru projekta ’’Bezbjedan grad’’, koji je pokrenut u 36 lokalnih zajednica u Republici Srpskoj, uspostavlja sistem video nadzora javnih površina.
To su Banjaluka, Prnjavor, Doboj, Teslić, Brod, Trnovo, I.Stari Grad, Srbac, Mrkonjić Grad, Ribnik, Šipovo, Drinić, Kalinovik, Laktaši, Čelinc, Lopare,Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Pale, Sokolac, Han Pijesak, Rogatica, Kozarska Dubica, Prijedor, Oštra Luka, Novi Grad, Zvornik, Bratunac, Gradiška, Jezero, Foča, Višegrad, Rudo, Novo Goražde,Čajniče i Trebinje.
„Projekat Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i gradova/opština podrazumijeva uspostavljanje sistema video-nadzora javnih površina, trgova, parkova, objekata, mostova, ulica, raskrsnica, parkinga, sportskih objekata, a sve u cilju preventivne zaštita građana i njihove imovine, ali i borbe protiv protiv kriminala, terorizma i svih drugih oblika narušavanja bezbjednosti, javnog reda i mira“, navode iz MUP-a i dodaju da sisteme video-nadzora koriste sve policije u Evropi i svijetu, odnosno koriste savremena IKT rješenja poznata pod nazivom “Sigurni grad (Safe city), kao sredstvo za brže i efikasnije otkrivanje počinilaca krivičnih djela, prekršaja u saobraćaju ili narušavanja javnog reda i mira.
„Svi snimci se čuvaju u Ministarstvu unutrašnjih poslova i samo službenici ovog Ministarstva imaju pravo pregleda snimaka, kao i izuzimanje istih, a prava pristupa su definisana dokumentom “Politika video-nadzora”. Bitno je istaći da se prilikom podešavanja kamera vodi računa o odredbama Zakona o zaštiti ličnih podataka, prema kojima je MUP dužan da zaštiti privatnost građana, a to znači da se snimaju samo javne površine, za šta MUP ima zakonska ovlaštenja. Kamere se usmjeravaju tako da ne snimaju privatni prostor građana“, rekli su u MUP-u.
Identične kamere je nabavio i grad Istočno Sarajevo
Zanimljivo je da je istu nabavku kao i MUP imao i grad Istočno Sarajevo.
Srbija – kamere i zloupotreba
U Beogradu je već postavljeno na stotine kamera do kraja ove godine na svim javnim mjestima kupljenih od kineskog Huaweija.
“Neće postojati nijedna važnija ulica, prolaz, izlaz ili ulaz u grad u kojem bi netko mogao nestati. Znači, negdje je morao staviti kacigu na glavu. Ako je stavio kacigu, ako je stavio fantomku ili silikonsku masku, negdje je to morao napraviti. Tako ćemo znati iz kojeg ulaza je izašao, znat ćemo u kojoj zgradi živi, iz koje je ulice, iz kojeg auta, tko je s njim bio u tome autu”, objasnio je Nebojša Stefanović, ministar unutrašnjih poslova Srbije.
Ipak, mnogi već danas sumnjaju da vlast u Srbiji koristi ove kamere za prikupljanje podataka o ljudima koji su demonstrirali protiv SNS-a i Aleksandra Vučića.
A kolike su mogućnosti takvih kamera objašnjava Milan Filipović iz Jukoma za Glas Amerike. On upozorava da najnovije kamere za nadzor i prateći softver mogu mnogo više od prepoznavanja lica.
“Taj softver koji analizira i predviđa ponašanje, iako bi u svojoj osnovnoj formi trebalo da se koristi za predviđanje kriminogenog ponašanja, mogao bi se koristiti i u različite svrhe. Mi ne znamo u kojoj je meri u ovom trenutku taj softver razvijen. Da li on može da detektuje vaše pokrete tela, odnosno konkretno govor tela, manirizme, mikroekspresije? Vaše emocije? Sad možete zamisliti situaciju u kojoj vi prolazite pored bilborda na kojem je lik nekog političkog lidera, gde ta kamera detektuje odnos koji vi imate prema njemu. I to ne samo da li ga volite, da li ga mrzite, već i ukoliko se nasmejete – da li je taj osmeh iskren. Odnosno da li je vaša ljubav prema tom lideru iskrena ili nije.”
Sve ovo je pomalo strano i čudno za građane, a uvođenjem ovakvih tehnologija možemo reći da je i ono malo privatnosti na javnom prostoru izgubljeno i da država ima sada mogućnost da prati svaki vaš korak, prepoznajući ko ste, šta ste i kako se osjećate. Za mnoge je ovo neprihvatljivo i zastrašujuće, jer niko ne zna na kojim lokacijama se nalaze kamere kojima MUP nadzire građane, iz kojih razloga to rade, koji podaci se koriste i ko se sve snima.
